ŽIVOT

 

Posmatrala je tu malu figuru stare žene. Posle toliko godina borbe, života, smeha i suza to je sve što ostane od čoveka. Sitna figura, a u tom oklopu od tela veliko srce. Žena koja je sada gleda očima punim zahvalnosti i ljubavi, njena baka. Kako je volela da se kao dete sakrije u njen topli zagrljaj kada bi nešto pogrešila. Ruke, oči, srce, sve bakino je odmah opraštalo svaku grešku. Sada je baka nju trebala i ona je bila kraj nje. Svakoga dana iste reči: “ Nemoj se toliko mučiti oko mene dete, mlada si, živi život, zašto trošiš dane sedeći sa jednom staricom. “ Njen odgovor je uvek bio blagi poljubac na izborani bakin obraz. Život će morati malo da je sačeka jer nije mislila da ostavi ženu koja joj je bila tako bitna u životu. Koliko je samo noći ta žena provela pored njene bolesničke postelje, tešeći je i pričajući joj priče od kojih joj je uvek bilo bolje. Svaki poraz bio joj je lakši kada ga je delila sa bakom, svaka sreća potpunija kada je bila praćena njenim osmehom.

baka-blacksheep.rs

Sada je došao red na nju da baki skuva omiljeno jelo, da joj ispriča priču da bi joj bilo bolje. Bolest koja je mučila njenu baku nije bila laka, nije joj bilo leka. To je bolest koja čeka sve nas jednom, kojoj smo svakoga dana sve bliži. Starost, neizbežna i svakome suđena. Toliko toga čovek prođe u životu, uvek mu nešto treba, uvek za nečim čezne, nikada nije zadovoljan. Kada ostariš shvatiš da si uzalud toliko strepeo da nećeš imati dovoljno za te dane starosti. Njena baka je bila zadovoljna što su njena deca dobro, što ima sa kim da popriča, ima kome da se požali. Zato je ona ostajala tu i kada baka to nije želela. Pričala joj je, slušala je, i u sebi najtišim glasom molila je: “ Bože, ostavi baku još malo kraj mene, dok nju imam niko mi ne može uzeti detinjstvo. „

Priča „Život“ osvojila je treću nagradu na Međunarodnom festivalu Magda Simin, kategorija do 30 godina

Autorka: Ivana Stamenković

Fotografije: blogspot.com, nocookie.net

Nema komentara

Ostavi komentar