ZIDOVI

 

Od vrata do prozora

I nazad

I tako više puta

Koracima teškim

Kao da na risu nosim nakovanj

A u stomaku pakleni oganj

 

Možda licemerno

Čak nezahvalno

Ali istinito i razumljivo

Priznajem

Radije bih bio na afričkim bojištima

Nego pritisnut ovim zidovima

kao kleštima

 

Neću pokušati

Nerealno je

Mada sam prilično siguran

I potpuno uveren

Da bih mogao šakom odvaliti deo betona

I zubima ga mlesti kao par bombona

 

Urlao bih

Oteto

Nezadrživim krikom

Toliko jako

Da se plašim da bi mi se urlikom duša prolila

A ona ne bi čula

 

Koliko je volim

 

 

Autor: Vladimir Perić

Fotografije: pinterst.com

 

Nema komentara

Ostavi komentar