20 apr Žena od sna
Postojiš samo u pomešanom disanju
sudbine i straha od života
u meni što izaziva zebnju,
pogled pretvara u muku
u prezreno ćutanje mutnog bola.
Čežnja se taloži kao fina prašina,
dnevna se tuga uliva u noćnu moru,
teške uspomene kopaju dušu,
laki dodir neprimetno drhti.
U snu me prati blaženstvo
blagog pogleda što krije nadu
dok ćutim u tvom prisustvu.
Tajnu podeli sa mnom,
nemam snage za takvu ljubav.
Stalno se vraćam tebi
dok se igraš osmehom i pramenom kose,
misli se gomilaju poput krvi u rani
u savesti ostaju zatvorene.
U snovima se nikome ne popušta,
pretvaraš se u nesanicu,
postaješ nemir izgorele vatre,
nepomična u odsjaju svakog dana,
nevidljiva u kretanju ranog jutra,
nestvarna u svakom trenu,
zanesena svojom kosom,
okupana osmehom.
U snu me proganjaš poklonjenom rukom,
zalogom trajne ljubavi.
Snovi su kratka sreća,
poseban svet tvoga postojanja u večnosti lepote.
Autor: Vladimir Vučković
Fotografije: pinterst.com
Sorry, the comment form is closed at this time.