Zaustavi vreme

– Samo kad bih mogla nakratko da zaustavim vreme.

– Na jedno mesec dana?

– Tol’ko.

Sedi preko puta mene na fotelji. Nismo se videle skoro dva meseca. Ispijamo već drugu kafu, jer uz kafu razgovor najlepše teče. Imam osećaj kao da smo juče sedele isto tako, a kad krene preslišavanje – dani nas preskaču i poklapaju. Poraženo gledamo u kalendar. Nismo se videle dva meseca.

Kad je ispratim, pustim Galiju i prelistavam stare albume. Stari albumi nas imaju  uramljene u studentskim sobama. Okačene na čivilucima u tuđim stanovima. Nasmejane u kafićima. Raznežene na koncertima. Zagrljene. Sa čašama. Sa cigaretama. Stari albumi nas imaju mršave, u pidžamama i trenerkama. Sa narukvicama i kikicama. Sa šarenim šalovima i smešnim kapama.

Stari albumi nas imaju pripite u kafanama, na rođendanima i trezne u fakultetskim hodnicima. Stari albumi nas čuvaju raščupane, neudate, zamišljene. Na tim slikama smo curice. Zaljubljene, tvrdoglave i zbunjene. Bežimo u proleća, u nečije pesme. Utrčavamo u krigle s pivom, u beogradske glasne ulice.

Na tim slikama postojimo. Sa rupicama na obrazima, sa previše skraćenim šiškama, sa loknama i povređenim srcima. Na tim slikama se penuša more. Jadransko i Jonsko. Kotrljaju se Dunav, Toplica i Drina. U starim albumima i dalje veslamo u gumenom čamcu.

U starim albumima imamo vremena. U starim albumima je vreme stalo. I čeka da mu se vratimo. Iz ovog života. Iz ovog života u kome živimo u različitim gradovima. U kome ona ide na posao, a ja imam bebu. U kome sam ja i dalje nenormalno zaljubljena u Žmua, a ona i dalje kaže: „Nema ništa novo, znaš ti mene“.

U kome se nismo videle dva meseca, a ipak sedimo jedna preko puta druge, gledamo se u oči i bliske smo.

Kao u starim albumima.

Jer prijateljstvo ne mari za kalendare.

Autorka: Srbijanka Stanković

Izvor fotografija: pinterest.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.