Zaplitanje jezikom: Šta bude biće

Sanjala sam nas juče

Sedeli smo na drvenom doku

Na nekoj divno zelenoj reci

Pod vatreno crvenim nebom

I izmaklim suncem

Za guste krošnje lipa i leske.

Pričala sam mu priču

O srebrnom dolaru

Mesečini na površini okeana

I mojoj hrabroj malenkosti

Što je prišla da vidi jato meduza.

Smejali smo se avanturama ove devojčice

Sa farmerkama zadignutim do listova

Dok prstima šaramo po površini vode.

Pričala sam mu kako je naše pivo bolje

Tamo preko je sve lajt

I jedva čekam da ga odvedem

Onde u prolaz

Gde imaju samo pivo

Da pijemo Kabinet

Ili u baštu u sred Kneza

Gde su čaše velike kao glava.

Opet bismo se smejali

Svim mojim nedostajanjima

Piva,

Sarme

I prijatelja.

Na ona druga nedostajanja

Bismo se osmehnuli

Bez reči

Gledajući u odraz potamnelog neba

Koje ruši zevanje riba.

Ćutali bismo dugo,

Čak i onda kad njegova ruka sklizne preko moje

I moj pogled zakuca

U njegove i moje prepletene prste.

Ćutali bismo,

Jer sve je na mestu

I sve je rečeno.

Baš sam nas lepo sanjala.

 

I šta ako

To ne bude imalo smisla?

 

Onda će to biti

Najlepše zbogom,

Zasluženi kraj

Ljubavi koja se

U očima sveta

Nikada nije desila

A posve jeste

Između jagodica mojih prstiju

I njegovih obraza,

Mojih osmeha

Ispod njegovih čaršafa,

Mojih priča

I njegovih ćutanja.

Na jednu malu večnost

Moja polovina sveta

I njegova polovina sveta

Su bili dovoljni.

I to mi je sasvim dovoljno

Dok ne saznam šta će biti.

Autorka: Tamara Luna Lav Naumović

Fotografija: weheartit.com

zaplitanje-jezikom-blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.