Zaplitanje jezikom: Proleće naroda

Budiš se u svitanje

Okupana Suncem kroz prozore

Sunčane strane

Velikog tetkinog stana

Velikodušno ustupljenog na čuvanje

Kojeg ćeš isto tako

Velikodušno

Napustiti

Sa sve škripom parketa i vrata

Naoružavaš se osmehom

To je neraskidivi pakt sklopljen sa Suncem

Svoj nečural luk popravljaš olovkom za obrve

I spremna si za nove pobede

U dvadesetšestici do posla

Slušaš Elemental  i pevušiš žmureći

Sunce, hvala ti što si izašlo za mene

Sunce, obećajem misli su mi pozitivne”

Raduješ se aprilskim popodnevima

I Suncu koje zalazi sve kasnije

Veruješ da se i ono bori

Prolećem protiv učmalosti

Možda je ovo neko novo Proleće naroda

Pet i petnaest

Kosu vezuješ u punđu

Plavu vrpcu kačiš oko vrata

O koju je obešena plava pištaljka

Gledaš kako oni plavi

Preusmeravaju beogradski saobraćaj

Pod vedrim plavim nebom

Srce ti lupa jače

Korak je sve brži

Nestrpljivo gaziš

Prkosno po razdelnoj beloj liniji

Osmehuješ se plavima

Osmehuju se nazad

Misliš kako sve ima smisla

Žamor je sve jasniji

Pištanje i zvižduci sve glasniji

Uzvikuješ parole

Odlučnim korakom stupaš napred

Želim da te uhvatim za ramena

Protresem i vičem

“Osvesti se!”

Da te privijem na grudi

Kažem da će sve biti u redu

Grabim kroz masu

Tu si, koji korak od mene

Okrećeš se

Uzvikuješ

“Nećemo cenzuru!

Hoćemo kulturu!”

I osmeh ti prolazi licem

Tu me osvajaš

Željan sam da gorim u tvojoj vatri

Ne prestajem da te gledam

Kako ne prestaješ da se boriš

Ljutito kao furija

Svakim korakom utisnutim

U asfalt Bulevara Revolucije

Zamišljam te

Kako buketom žutih gerbera

Vodiš tu revoluciju

“Vodite ljubav, a ne rat!”

Uvek na ivici da bljesneš

Kao munje tmurnim nebom

Svaki tvoj pokret kao pod visokim naponom

Čak i kad revolucija stane do sutra

Ponosno pištaljku nosiš oko vrata

Na stanici Pionirskog parka

Čak i to ima smisla

Gubiš se u masi koja plavi dvadesetšesticu

“Do sutra”

Govorim u bradu

I gledam kako se žuti trag autobusa

Gubi na bulevaru.

Autorka: Tamara Luna Lav Naumović

Fotografija: Slavko Stamenić

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.