07 mar Zaplitanje jezikom: Dopao bi se mojoj mami
Sigurno bi
Podsećaš me na očuha
Divan čovek
Koji isto tako divno
Izlazi na kraj sa mojom majkom
„Da draga“
Sa licem zgužvanim
U iskren osmeh
Dopao bi joj se
„Polako bejbe“
Ruka preko kolena
Koje tresem već celih pet minuta
I topao pogled ispod tih tamnih veđa
Tad bi već znao
Da sam na majku povukla
I srčanost
I živčanost
I nemogućnost da odolim
pasivnom rešavanju konflikta
Dopao bi se mojoj mami
Pompezan i nadobudan
„Gospođo, nisam ja kriv
Što je vaša ćerka takva lepota“
Namerno izbegavajući ono -ica
Jer ja nisam za deminutive
„To ste vi krivi“
Uz naklon glavom i osmeh
Uvek glumac
Ali nikad ne glumiš
Dopao bi se mami
Pravi gospodin
Ispeglana košulja
Uvučena u pantalone
Ne kao danas ovi šarlatani
Kibiceri
Mangupi
Raspasani i raščupani
Ne, uredno zakopčana košulja
Jedno dugme ispod grla
I cipela uredno uglančane
Uvek gospodin
„Mila moja, da nije malo ozbiljan za tebe“
Zna koliko ja umem da budem neozbiljna
A sa tobom je šega
Predefinisano stanje stvari
Kao ples uz šlagere na radiju
Koje uvek puštaju
Tačno posle druge čaše vina
Dopao bi joj se
I to što ne psuješ
Iako je ona tu laka na rečima
A i kad opsuješ to su
Peršuni,
Đavoli,
Vašari
Za razliku od mojih epiteta
Koje ne krijem
Ukoriš me blago da ne psujem
Kad opsujem
Sasvim sam sigurna
Dopao bi se mojoj mami
Autorka: Tamara Luna Lav Naumović
Fotografija: Josh Felise
Sorry, the comment form is closed at this time.