Zaplitanje jezikom: Dopao bi se mojoj mami

Sigurno bi

Podsećaš me na očuha

Divan čovek

Koji isto tako divno

Izlazi na kraj sa mojom majkom

„Da draga“

Sa licem zgužvanim

U iskren osmeh

Dopao bi joj se

„Polako bejbe“

Ruka preko kolena

Koje tresem već celih pet minuta

I topao pogled ispod tih tamnih veđa

Tad bi već znao

Da sam na majku povukla

I srčanost

I živčanost

I nemogućnost da odolim

pasivnom rešavanju konflikta

Dopao bi se mojoj mami

Pompezan i nadobudan

„Gospođo, nisam ja kriv

Što je vaša ćerka takva lepota“

Namerno izbegavajući ono -ica

Jer ja nisam za deminutive

„To ste vi krivi“

Uz naklon glavom i osmeh

Uvek glumac

Ali nikad ne glumiš

Dopao bi se mami

Pravi gospodin

Ispeglana košulja

Uvučena u pantalone

Ne kao danas ovi šarlatani

Kibiceri

Mangupi

Raspasani i raščupani

Ne, uredno zakopčana košulja

Jedno dugme ispod grla

I cipela uredno uglančane

Uvek gospodin

„Mila moja, da nije malo ozbiljan za tebe“

Zna koliko ja umem da budem neozbiljna

A sa tobom je šega

Predefinisano stanje stvari

Kao ples uz šlagere na radiju

Koje uvek puštaju

Tačno posle druge čaše vina

Dopao bi joj se

I to što ne psuješ

Iako je ona tu laka na rečima

A i kad opsuješ to su

Peršuni,

Đavoli,

Vašari

Za razliku od mojih epiteta

Koje ne krijem

Ukoriš me blago da ne psujem

Kad opsujem

Sasvim sam sigurna

Dopao bi se mojoj mami

Autorka: Tamara Luna Lav Naumović

Fotografija: Josh Felise

josh-felise-blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.