Žao mi je, Katarina

Žao mi je
što nisam
stigao
ni da te poljubim,
Katarina.
Možda to,
u osnovi i nije
mnogo važno
možda bi
upravo taj
zabranjeni
francuski poljubac
srušio moju viziju
o Tebi
kao skoro savršenoj
ženi,
koja zaslužuje
da okupira
naslovne strane
svih modnih
časopisa
na tlu
ove, ničije zemlje.
Ne ljuti se
što nisam
imao malo više
hrabrosti,
Katarina.
Što sam se uplašio
i što sam pobegao
glavom bez obzira
iz malog,
primorskog grada
ne shvatajući
da me niko,
tako
kao ti
nije opčinio,
do sada.
Stid me je
što nisam
uspeo,
ni pesmu
da ti poklonim,
Katarina.
Onu o dve
izgubljene duše
koja, i dalje
leži sakrivena
na dnu starog kofera.
Nemoj da se
plašiš
da ću te prepustiti
zaboravu,
Katarina.
Potrudiću se
svim dozvoljenim
i nedozvoljenim
sredstvima
da te zauvek
od njega sačuvam.
U svim onim, pismima
koja nikada
na tvoju adresu
nisu stizala.

I dalje se smeješ
zaglavljena
u mojim stihovima,

Katarina.

Autor: Mario Bačlija

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.