16 jun Zamisli
Zamisli, jednom odeš iz sebe,
prosto, iskobeljaš se iz omiljenih patika i odeš,
hodaš bos po toplom betonu
u pravcu za koji ne znaš da li je pravi i kuda vodi
a tebe, tebe za to baš briga,
ti ideš i nema sile da se vratiš sebi,
ne okrećeš se
ne mašeš
ne misliš
ne pišeš
ne ostavljaš poruke na govornoj sekretarici,
samo zaboraviš sve i odeš,
odeš od svega što ti je poznato i drago,
odeš od svega što si gradio,
ograđivao od tuđih pogleda,
odeš a ne trepneš, ne uzdahneš,
pod stopalima osećaš život kako ko reka teče
u grudima ti grme locomotive
po kosi plove prekookeanski brodovi
u srcu niču Vavilon i Atlantida,
sve ti nekako mirisno, novo
imaš osećaj da je i vazduh jestiv
snovi ti dođu ko omiljena pita,
sve neizvesnosti ti na ruku idu
živiš za to da se izgubiš
da poblesaviš od slobode,
ma, samo zamisli kako je to lep osećaj,
odeš od sebe i nemaš ništa što te vuče i davi
nemaš nikoga da vedri i oblači nad tobom,
zamisli da nemaš aman baš ništa do jednog šešira, košulje
na kojoj fale dva dugmeta i slobode da takav hodaš
i da te je baš briga šta ljudi misle,
zamisli da jednom stvarno uzmeš u ruke svoju slobodu
razbiješ sat
pustiš bradu i kosu
kažeš „neću“
kažeš „hoću“
skočiš sa bandžija
uradiš tetovažu
prozujiš motorom ulicama grada u špicu
uskočiš u fontanu obučen
glasno se nasmeješ od srca u prepunom autobusu
izjaviš ljubav simpatiji
prekineš agoniju od loše veze sa odličnim seksom,
zamisli, ostaviš uplašenog sebe i odeš,
počneš slobodno da živiš.
Autor: Stevica Rajčetić
Fotografija: favim.com
Pingback:Zamisli | Između zvezda i blata
Objavljeno 11:38h, 16 juna[…] https://blacksheep.rs/zamisli-2 […]