Vuče, vuče, bubo lenja

Gledala sam „Autoportret“ sa Ljubivojem Ršumovićem. Kaže njegov sin Vuk Ršumović kako ga  nikad nije pitao, a uvek ga je zanimalo, je li za njega napisao pesmu „Vuče, vuče, bubo lenja“ i ako jeste: šta je hteo time da mu poruči?

Svaki put se nasmešim kad se setim Ršumovog zagonetnog smeška i boje glasa kad kaže: „Pa, vidiš, tu sam pesmu napisao pre nego što si se rodio.“

Pre nego što si se rodio.

Pre nego što si se rodio.

 

Šta će reći pokolenja?

Voleli smo se i zamišljali decu, dvoje, troje, četvoro. Stani, stani, nismo se tako dogovorili.

A u stvari, mi smo bili deca. Nama je trebalo pevati Vuče, vuče, bubo lenja. I bili smo lenji – u skitanjima, u putovanjima, u nežnostima. Trebalo je više se smejati, više jesti, više se radovati. Više.

Vodio si život buran

Mislili smo: to je život buran. Tako živi studentarija. Tako se beži sa predavanja. Tako se iskrada sa proslava. Tako se zaobilaze obaveze. Nije nas bilo u čitaonicama, ali je drveće udahnulo svaki naš poljubac. Parkovi su sačuvali naše korake, misli i zagrljaje. Hej, pa u jednom parku si me i zaprosio!

Duša mu je drumska

Al’ obećanja nisu bila lažna. Mogu da naslutim gledajući u našu decu. U njihova lica. Bela i svetlucava. U njihovu čistotu, u koju se, ne znam kako, upisala sva ljubav našeg sveta. Moja oduševljenja knjigama, tvoje ushićenje dok spremaš neko jelo, naši pogledi, tamo nekad negde u srednjoj školi, kasni telefonski razgovori, zvuk raštimovane gitare, maženja na podu, dnevnički zapisi, čekanja i očekivanja. Nadanja i razočarenja.

Opili smo naše drumove!

Kad ga vidiš beži!

To sam mislila tada. Nisi ni znao da je dovoljno da me pogledaš, pa da se zaledim spolja i otopim iznutra. To poigravanje sa agregatnim stanjima moje duše si usavršio sa godinama. Sada. Pa sada poput kameleona razlivam svoje boje i loše metafore. Nisam ljuta, a režim – trebalo je znati, još tada, nekada, voleti se snažnije. Sigurno ću za deset godina reći isto za ovo vreme sada. Trebalo je više. Voleti. Trebalo je manje. Brinuti.

Razboleli smo se od zaljubitisa.

Vuče, vuče, bubo lenja, šta će reći pokolenja?

Autorka: Srbijanka Stanković

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.