VREDNOST ČOVEKA

Sa svojim duboko usađenim očima i gustim obrvama, odavao je utisak duboke mudrosti. I kao što su letnji oblaci pre oluje zavarali mnoge, tako su i utisci o njemu prevarili nas.

Mi, momci i devojke koji smo ga slušali, bili smo oni koji će ubuduće biti predvodnici tih jeftinih opsena i varki zvanih „društvo“ i „država“. Slušali smo ga pažljivo, pomno beležeći reči Velikog Ekonomiste.

-Nema ničeg prirodnijeg za čoveka nego da stiče i gomila imovinu. To je čista biologija. Svaki čovek ima određenu, konačnu količinu vrednosti. I ljudi se mogu prodavati i kupovati i njihova vrednost meriti. Nasuprot onim naivnim humanistima koji su i u doba najvećih klanja govorili da je svaki ljudski život beskrajno važan, mi, nove generacije lidera, uvereni smo u suprotno. Vrednost se ne dobija rođenjem jer to miriše na religiozne koncepte duše i boga, a mi preziremo duše i bogove jer koče ekonomski razvoj. Čovek stiče vrednost i može da je množi i širi. Vrednost jednog čoveka mora se nečim izraziti. Ljudi su kroz istoriju naivno pokušavali da vrednuju jedni druge mudrošću, obrazovanjem, lepotom, dobrotom, maštovitošću. Ništa od toga nije sigurno, pouzdano niti proverljivo. Neko može biti mudar jer je okružen budalama; obrazovan jer slučajno zna ono što drugi ne znaju; lep jer je rođen sa simetričnim crtama lica; dobar jer nikada nije učinio zlo; maštovit jer se dosetio očiglednog. Samo je kvantitativno merenje garancija vrednosti. Samo bogatstvo, količina novca koju neko ima, određuje nečiju vrednost. I što je čovek bogatiji, to je njegov život potpuniji i smisleniji jer je on sam živ kroz stvari koje poseduje. Što više novca možemo da potrošimo, to smo ekonomski značajniji, dakle vredniji kao ljudi. Vidite, gospodo, mi smo sami po sebi bezvredni. Svakom od vas vrednost će davati drugi ljudi, zbog novca koji posedujete. A zašto? Zato što i oni sami žele da imaju taj novac, kako bi i sami bili vredni. To je večiti krug i potrebna je veština kako biste ostali na ovoj strani, a ne prešli na stranu onih koji nemaju ništa. U svom radu ćete možda naići na ljude koji laju na sva usta o tome kako su vredni oni koji daju ne tražeći ništa zauzvrat, koji vole ne tražeći da budu voljeni, koji kažu da su svi ljudi jednaki i da su svi ljudi slobodni. Nemojte imati iluzija, gospodo, to su fanatici koji se nikad neće promeniti. To su ljudi koje nećete preobratiti i prema njima ne smete imati milosti. Smrt je jedini način kojim ih možemo smiriti. Ja to dobro znam, jer i ja sam takav fanatik.

I u beležnici jedne devojke poslednja rečenica sa našeg predavanja je bila:

„Zatim se ubio iz pištolja naočigled svih prisutnih, što mi je dalo ideju za biznis – proizvodnja otrovnih pilula kao lekova protiv depresije“.

Viktor Kosteski

Izvor fotografija: pinterest.com

Nema komentara

Ostavi komentar