Veliki rečnik manje poznatih reči i osećanja

Zar ne bi bilo divno kad bi se svako rodio sa tom jednom velikom knjigom raznovrsnih objašnjenja. Rečnik manje poznatih reči i osećanja kao enciklopedija za dušu.

Pa kad se zbuniš da se brže sabereš.

Manje poznate reči pod lupom

Na primer, kad ti se neko uplete u život i donese neke nove navike i misli. Lepo otvoriš rečnik i tražiš: na slovo, na slovo. Ili da se nađe neko pametan da sve to lepo digitalizuje. Koleginica te gnjavi na poslu, a ti je skeniraš telefonom i rečnik je učita kao ličnu kartu. Ne bi više bilo razmišljanja i prerazmišljavanja. Ne bismo brinuli: ona me ne voli ili zato mu se ne sviđam? Rečnik bi lepo dao sve crno na belo. Manje poznate reči postale bi jasne. Manje poznata osećanja: definisana.

Lični detektor laži

Jednom kad ovakav rečnik digitalizuje, ne bi bilo kraja njegovoj funkcionalnosti. Na prvom mestu, bio bi to sjajan detektor laži. Kad na primer, drugarica kaže: Nisam znala da ćemo danas imati test, zato ti nisam rekla, ili kad dečko kaže: Nisam bio s njom, nego s društvom, gledali smo utakmicu – znali bismo da li laže. Skeniraš ili pretražiš i sve bude jasno.

Jasnoća je još jedna dobra strana ove enciklopedije. Sve bi konačno bilo jasno svima. Jedino što bi morao da znaš šta tražiš.

Bilo bi lepo da ne padneš na testu zato što nisi znao šta znači oligarhija ili tautologija. Ili da se ne nerviraš što su kolege otišle na piće bez tebe.  U velikoj enciklopediji duše našlo bi se razrešenje svake situacije: ne dopadaš im se, jer si dosadan. Ne žele te u društvu, jer ti ne veruju. Idu na kafu da bi te ogovarali. Zavide ti jer dobro radiš svoj posao. Krišom ti pripremaju rođendansku žurku iznenađenja. (U tom slučaju ovaj rečnik ne bi bio dobra stvar, iznenađenje ne bi bilo iznenađenje, ali se ne bi mučio mislima što si isključen).

Znanje je gledanje u budućnost

Šta god da istražuješ i saznaš značilo bi da znaš više o onome to je sada, ali i iskorak u budućnost. Znanje bi bilo posebna moć. Proročka i sveobuhvatna i ono najbitnije – sa širokim spektrom delovanja, kao antibiotik. Ne bi nas više zbunjivalo ono što osećamo ili ne znamo, jer bismo znali. Manje poznato i nepoznato više ne bi bilo prepreka do onoga što zovemo “svetla budućnost”. Mogli bismo potražiti šta uopšte znači to “svetla budućnost” i čemu ona služi.

Gde je granica?

Znate kad kažu ono “nebo je granica”? Nikad mi nije bilo jasno zato uzimaju nebo za svoje fraze. Kad bi meni neko dao taj veliki rečnik, prvo bih to pretražila. Zašto ljudi  istovremeno najviše žele su slobodni i da sebi postave granice? I šta mu tu dođe to nebo? Sloboda ili granica?

U ovakav rečnik ili enciklopediju zgodno bi bilo uz definicije pojmova dodati i fotografije ili neki video. Nešto poput uputstva za drugu osobu, osećanje ili stvar. Kad bolje razmislim, to bi bilo nešto poput obrnutog Fejsbuka – mesto gde bi svako bio ono što jeste, a ne ono što želi da drugi vide.

Posebno bi se izučavali pojmovi kao što su: ljubav, prijateljstvo, nežnost, iskrenost. Crvenom bi bilo podebljana: izdaja, laž, ogovaranje.

Pa kad se zbuniš da se pobuniš i lakše se sabereš. Nešto kao čarolija.

Na slovo A: Abrakadabra!

Autorka: Srbijanka Stanković

 

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.