Umetnost leči sve(st)

Kažu da je mnogo bitno da sanjamo, jer bismo u suprotnom poludeli i verovatno ne bismo mogli da razumemo sve ono što nam se na javi dešava. U nedostatku snova dolazi do emotivne rastrzanosti ili preopterećenosti, duhovne boli ili muke koja nas duboko pritiska i ugrožava. Koliko je bitno da sanjamo, toliko je bitno i da spoznamo kada sanjamo, a kada samo sanjarimo i kada nešto priželjkujemo, a kada stremimo ka tome. Dakle, osuđeni na sanjarenje, nesnađeni na javi, idemo do jedne tačke kada počinjemo više da se bavimo nekim tamo mogućnostima, nego svojim snovima. A kad dođemo do ivice puta, jer Zemlja je okrugla, ali ne i kad živiš u Srbiji, spoznamo da dalje i onako možemo samo po oblacima ili da zajmimo ćilim od Aladina.  Mnogi psiholozi, psihijatri ili lajfkouč zanatlije bi mi se možda suprotstavili ili mi dobronamerno skrenuli pažnju na moje omaške u tumačenju, ali u jednom bismo se verovatno složili – umetnost leči sve(st).

Kažu neki mudri ljudi da svako od nas ima ono nešto što mu pomaže da se reši viška negativne energije, nešto u čemu je poseban i kreativan, nešto što je on zapravo. Osobe bez toga su prazne, duhom siromašne i bez snova, a kroz život idu suženih vidika. Uvek su me savetovali da to ne dozvolim. Govorili su mi da otvorim oči, da načuljim uši, da uzmem knjigu pod mišku, a olovku u ruku i da krenem. Gurnuli su me sa snom u stvarnost uz preduslov spremnosti. Nisam se bunila. Obula sam patike i pravac na put. Svakoga dana kretala sam se posmatrajući grad kao da ga prvi put vidim, čitala sam i vraćala se na omiljene delove kao da ih prvi put čitam, slušala sam samo one zvuke koji me podsećaju na jutro na selu i izvlačila ih iz rukava svaki put kada bi to bilo potrebno.

Danima sam ćutala i pisala. Snovi su se rojili, a na javi su bili pretvarani u reči. Ćutala sam, a pričala sam više nego ikad. Počela sam da vodim dnevnik. Hvatala sam beleške. Beležila sam u telefon, na račune, na salvete, parčetu novine. Nisam spoznala ni sebe ni svet, ali sam sanjala da ću to jednog dana uspeti. Nisam spoznala ni druge ni njihove zamisli, ali sam naučila kako da ih pretočim u redove. Nikada nisam uspela da naučim kako se to opisuje muk, miris i zrak sunca, ali sam naučila kako da im prepustim sva čula. Plašila sam se da ću saznati limite svojih mogućnosti, ali pisala sam o njima i bile su bezgranične. Sanjala sam o svom „Pohodu na Mjesec“.

umetnost-blacksheep.rs

Vremenom sam uvidela odnos ljudi, svesti, umetnosti. Upoznala sam one koji hvataju trenutke. Lovce na lepotu i savršene momente proračunate kroz objektiv, blic i aparat. One koji prepoznaju i beleže ono čega ni sami nismo svesni. Vide što mi ne vidimo. Osećaju svetlost i kontrast boja. Bore se protiv mraka i oživljavaju dan. Nose ono što se nikada neće vratiti i ovekovečavaju ga. Upoznala sam i ljude koji kroz pokret i prkošenje gravitaciji pokazuju na šta je sve čovek spreman samo kada je uporan. Kroz pokrete iskazuju najrazličitija osećanja koja se konstantno prepliću i konačno ne predstavljaju samo zbir glasova kojima ih označavamo. Upoznala sam onda i one koji su svojim glasom izazivali suze. Bilo mi je neshvatljivo, ali jeza me je podilazila dok sam uživala u čudu koje je izazivao zanos onoga koji oseća svaki ton kao da su srasli. Tada sam shvatila da sam upoznala ono što je vredno. Ono što osvaja. Ono gde nema limita. Ono gde nema razlika, gde se stvara i voli, gde se teži savršenstvu i lepoti, gde je jedinstveno stanje uma.

„Znate“, rekao mi je jednom, „on je pričao nepovezano, često bi se kretao a ne bi ni znao gde, zaboravljao bi da jede i da se umije, ali u jednom je bio nepogrešiv – svaki akord bi mu uvek bio na mestu. Zvuči poput bajke, ali on je savršeno svirao, a kada bi prestao, samo bi ustao i otišao, bilo gde, jer ni sam nije znao gde je trenutno. To što je imao, to se borilo. Bilo je deo njega i nikada ga nije napustilo.“

I ne brinite, neće ni vas. Samo pronađite svoj mir, svoj akord ili pokret, i pristanite na to da će vas ta ljubav večno pratiti, jer umetnost leči sve(st).

Autorka: Sanja Janković

Fotografija: artabout.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.