Ukradena priča

On je uvijek pričao da živi za to da mu naprave spomenik. Živjeće dugo, biće star i mudar. Imaće novca. Uradiće nešto veliko, ostaviće nešto za sobom. Kazao bi, često, da voli moju poeziju jer ostavljam nešto po čemu će me pamtiti… Unuci i stranci.
Onda bih mu rekla da živim za danas, za novu cigaretu, za novu pjesmu, rekla bih mu da moje mrtvo tijelo slobodno mogu baciti psima… Da želim umrijeti u 48. godini. I ne želim biti stara i mudra. Želim da griješim… Mnogo da griješim, ali da ne zaboravim da grlim.
Čudili smo se jedno drugom, prećutkivali razlike, krali trenutke. Ignorisali praznine i smišljali kada i kako ćemo se vidjeti naredni put.
Negdje na sredini smo se dogovorili da on meni bude danas, a da mu ja riječima napravim privremeni spomenik.
Rekao mi je da je oduševljen istorijom moje Crne Gore. Pričao mi je o njenom jedinom kralju, ali da čak ni taj jedan nije pokorio neke njene djelove. Dodala sam da samo lutalice i prosjaci znaju koje.
Jebiga, dragi…
Ukrala sam mu gutljaj piva, omiljenu pjesmu Hendriksa, par otkucaja srca, mnogo priča o ratovima i kraljevima, bacila kockice par puta, dobijala… Poljupce, priveske – da ga se sjećam jednog dana. Kako je to kad negdje na sredini dobijaš nešto za sjećanje?
Ali dragi, ja imam riječi. Imam riječi i kada ostanem bez teksta. I bez sjećanja. I bez tebe.
Bacala sam kockice, otišla kada je prestao smisao… Ili kad je prestala igra… Što dođe na isto.
Zamisli kako je kad igraš i razmišljaš hoćeš li dobiti ili izgubiti.
Zamisli kako je kad zaboraviš da je svejedno.
Dopustila sam mu da mi bude juče, da mi bude pjesma, da živi u mojoj glavi kao griža savjesti… Jer ne znam ja da pravim spomenike. Ne znam da klešem kamenje. Ne znam da se divim kamenju, makar to bio dijamant. A moje trnje ne zna da bude ram za njegovu sliku… Moji razbijeni budilnici ne žele biti njegova haljina.
Jebiga, dragi…
Ostajem bez teksta,
ali to stvarno ne znači da te nisam voljela.
Kratko, i pomalo nalik Puškinovim ciganima…
Ali ne kao kralja. Ne kao lutalicu.
Kao pjesmu.

Autorka: Tamara Senić

Fotografija: tumblr.com

ukradena-prica-blacksheep-rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.