Učaureni crvi

Iluzionisti i realisti,

Stradalnici i vojskovođe

U isto nebo gledamo

Al širok je spektar boja

Nekima pomutio vid.

Postali su pasivni daltonisti,

A ostali aktivni posmatrači

Kmetski zivot u odelu feudalca,

Pokorenost u prestižnosti.

Usne školjke pucaju od bola,

Ali nema sluha.

Uzaludnost urlika smisla,

Odavno je sve već besmisleno.

Odavno su

stranci u sopstvenim mislima,

Tuđinci u rečima,

Neko drugi u samom sebi,

Jer nisu hteli strme ravnice pod nogama,

Iznemogle uzdahe u grudima,

Poglede napaćenih,

Nisu ni koraknuli,

Ostali su učaureni crvi

Koji su sami sebi oduzeli pravo da budu leptiri.

Autorka: Marija Kovačević

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.