Tvoje ime.

Ovo nije ruska bajka

a ja osećam

jagodice tvojih prstiju

kako dodiruju

moje meke usne

bilo je vremena

kad su umirale

za tobom

kad su jecale

za tobom

kad je jedino što su

znale

bilo da govore

tvoje ime

tvoje ime

samo tvoje ime

peklo je u abdomenu

mesecima

danima

vrelim letnjim trenucima

Zima je

A ti sklanjaš

pahulje

sa moje svetle kose

ljubiš mi ruke

oči

a nemaš pojma

preko koliko sam trnja

pregazila

u koliko se virova

davila

kakvih se strahota

nagledala

i eto

stojim pred tobom

gledam te

i mislim

koliko hrabrosti je trebalo

Na kraju svako dobije

ono što je želeo

ono za čim traga

ono za čim umire

Ti

ispred mene

tvoja kosa

tvoj  miris

tvoj miris na meni

Sva poezija se ujedinjuje

Mi

koji više ne postojimo

zarobljen ovo popodne

u snežnoj kugli

u koju se pretvorio moj grad.

 

Autorka: Kristina Kljajić

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.