Treba mi još jedno čudo

Ne treba meni čudo
Dovoljno je jedno
Da nas ljudi gledaju čudno
I u nas upiru prstom.

Meni treba čvrsta ruka
Da me vodi
Čak i kada se otimam
da me drži čvrsto
i ne da mi da
Opljačkam banku
Udarim autom u izlog sa kolačima
Ošišam se na keca
Istetoviram srce ispod pupka
Ukrcam se na prekookeanski brod
Odem u manastir
Posvađam se sa šefovima
Postanem svjedok
zaštićeni ili Jehovin
Nosim pravo krzno
I zamrzim demokratiju
Stavim na šubaru petokraku.

Treba mi neko ko je
Ni sličan onom što sam ja
Još jedna luda poput mene je
Savršena samo za priču
u kojoj bismo
Držeći se za ruke
Bacili se u kanjon bez dna
Oslobodili životinje iz zoološkoga
Poput mafije zauzeli neki fensi restoran
i za taoca uzeli glavnog kuhara
Osvanuli na naslovnicama
Zbog nerazumnih pljački i velike ljubavi
I bili novi Boni i Klajd.

Treba mi neko razuman
Ne, ne treba mi.

Treba meni neko, neko ko mi je sličan
Da bi nam priča imala sjajan i neočekivan kraj
Neko ko će da me prati i u ludostima
I drži za ruku i onda kada
Upiru prstom u nas
Jer samo se čudni
nikada ne čude čudima.

Autorka: Luna H.

Fotografija: tumblr.com

luna-h-blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.