Treba imat dušu

Ljubav se pojavljuje na najneobičnijim mestima. Ima svoje načine, vreme i mesto. Čovek je blesav pa kaže: „Zaljubio sam se kad ne treba!“ Ne postoji nedoba za ljubav, samo zbunjeni ljudi.

Ljubav se pokazuje i kao sasvim očekivana – tamo gde su mame, tate, bake i deke. I kao rasplamsana, tamo gde su tetke. Ona najljubavija ljubav sedi preko puta tebe i čačka telefon.

(Vidite, vremena se ipak menjaju. Dečaci su nekad čačkali nos, a sad telefone).

Ljubav ne košta. Ona ima svoje varijacije, svoje komplikacije i kompilacije. Uz nju se raste, lomi i sastavlja. Zbog nje se smeje, raduje i plače. S njom je lakše, teže, komplikovano. Od nje se ne beži, ne juri i ne otima. Sa njom se ne vode bitke, ratovi i ne sklapaju primirja. Ljubav jednostavno BUDEŠ.

Ljubav je dokaz da imaš ono zrnce duše u sebi. Neko kaže da se nalazi u korenu nosa, neko uvek pokaže na pluća i obe su teorije tačne – jer duša uvek miriše i diše.

 

– Tvoja miriše na jorgovan. – kaže mi Žmu.

– Je l’ onaj ljubičasti? – ušuškavam pitanje u poljubac i ne dam mu da slučajno kaže beli.

 

Najjače su one ljubavne teorije koje zajedno sklopimo. Tamo gde smo ljubav želeli ili gde je nismo sanjali. Tamo gde se ljubav rascvetala u grozdove jorgovana, pa miriše na dečju kosu i prstiće. Tamo gde smo se promenili i pijemo ujutro kafu umesto keksa i mleka.

Nedavno mi je neko rekao da je sve to trabunjanje i da život košta. Od nečeg mora da se živi, a od ljubavi se ne živi – filozofija.

– Ljubav ne košta. – rekla sam.

– Al’ hleb košta! – dodala je.

– Ti nisi gladna, ne lupaj. – već sam se iznervirala.

Naše doba je potrošačko doba. Sve je roba. Sve se kupuje i prodaje. I stvari, i osećanja, i ljudi. Najmanje trošimo ljubav. Izgovaramo se kako je to luksuz. A ljubav je, u stvari, besplatna. Samo treba imat dušu umesto računa.

– Ti si neki šareni jorgovan. U duginim bojama.

 

Autorka: Srbijanka Stanković

Izvor fotografija: pinterest.com

 

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.