Tramvaji kruže kroz oktobar

Kišno je.
Jesen miriše na kasni oktobar.
I sat je pri kraju kruga.
Na ulicama,
ništa.
Osim onih tamnih,
bistrih kišnih bara.
Talasa ih vetar,
i puni lišćem.
Da se bar ono kreće,
kad je sve stalo.
Retrovizori blješte po ulici.
Dugački i oštri.
Razlivaju se niz ulicu.
Jedine boje su
ona crvena, žuta i zelena.
Na praznom pešačkom prelazu.
Noćas sve teče u istom ritmu.
Bez odstupanja.
Kao da je kosmos,
uhvatio svoj tempo.
I ne planira da menja ritam.
Hladno je.
Jezivo duva vetar.
A ipak je sve ušuškano i toplo.
Soliteri se gase.
Hvata ih mrak.
Tonu u san.
Reke su usporile,
nabujale i trome.
I noćas će se ulivati.
Ovaj grad je okružen svojim morem.
Crveni tramvaji zvone,
dok vlažnim šinama,
plove kroz mrak.
Buka je noćas pokisla i promrzla.
Tišina imperiorno vlada.
Dok je presecaju
stare i bušne cipele.
Za kojima čagrljaju točkići,
kofera pretovarenog starim knjigama.
Sajam je.
Kažu da se kultura može kupiti tamo.
Neko je svoju noćas prodao.
Na mostu.
Da se ugreje.
Moral teško zebe.

Autorka: Dragana Marković

Fotografija: Dragana Marković

dragana.markovic.blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.