18 feb TIŠINA
Nisam više ona stara.
Sada sam starija,
malo mudrija.
Sada šutim tiše.
Ne gazim punim
stopalom.
Vrhovima prstiju
ispitujem težinu koraka.
Držim se ucrtanog pravca
na kojemu parket ne škripi.
Dva puta u lijevo,
tri u desno i
jedan put ravno, do vrata.
Ostavljam ih odškrinutima,
da mogu čuti ako se
u snu promeškolji.
Šaptom opsujem
zbog praznog hladnjaka.
– Čime je misliš nahraniti?
korim sebe.
Sa zida skidam
dva komadića bjeline:
jedan za nju, jedan za sebe.
Nama ne treba puno.
Tek toliko da prešutimo noć.
Autorka: Ljiljana Jelaska
Fotografija: weheartit.com
Sorry, the comment form is closed at this time.