16 jul Tirkizna

Postaću voda.

Postaću bistra voda

I u njoj će se ogledati,

A neće me vidjeti.

Bježim im.

Mijenjam se.

Prestajem biti žena,

Postajem pjesma,

Tvoj jutarnji budilnik

I miris jutra na neopeglanom čaršavu.

Pretopiću se u sve što ne razumiju

Jer nisu razumjeli moju vazu sa mimozama

I neće razumjeti

Кako život može biti

Tirkizne boje,

Кako život uopšte može imati boje.

Ubrala sam cvijeće za njihova lica,

Umila im sobu stihovima

A oni su otvorili prozore

I stan je ostao ogoljen.

Prazni zidovi i ja

Plesali smo valcer.

Vidjela sam sijenke svoje pokojne bake

I jednog učitelja

Dok upravo valcer vježbaju za igranku

I govorila sam poeziju u njihovu čast.

O njoj je napisan cio jedan roman,

A ona ga neće pročitati.

O njoj su mi govorili vrsni pjesnici,

U najljepše epitete krhku je obukli

Mladost joj zaledili,

Ljepotu proslavili,

I danas živa je.

Кažu da nemam ništa njeno,

Osim volje za čitanjem,  kažu,

Osim ljubavi prema pjesmama, možda,

Osim marame od melanholije satkane,

Sigurno.

Osim krvi,

A krv je život.

Oni ne znaju kako

Кrv može biti tirkizna

I zašto se jedan valcer do smrti pamti.

O njima neće pisati romane,

Niti će njihove mladosti vaskrsnuti.

Postaću voda,

Sa dlana da im skliznem,

(P)ostaću tirkizna

Da me ne prepoznaju.

Autorka: Teodora Košarac

Fotografija: Teodora Košarac