Ti vraćaš u period sreće

Ti vraćaš u period sreće
Čak i kada te sretnem
Onako slučajno u supermarketu
Kako kupuješ vino, cigarete,
Kilogram mesa ili špagete
I osmeh na moje lice sam se nacrta
Čak i kada razmenimo samo par rečenica
Jer te u kolima čeka svaki put druga ženica
Ja i dalje osećam da kroz mene prolazi
Ili da tek dolazi
Osećaj zadovoljstva što sam te srela
I znam da veče završiće se onako
Kako nisam htela

Ti vraćaš u period sreće
Čak i onda kada fotografija mi
Slučajno ispadne iz starog notesa
Čuvanog još iz srednjoškolskih dana
Na njoj skromni pejzaž Tašmajdana
I dva lica zaljubljenog pogleda,
I ja se tada setim koliko sam te nekad volela.

Ti vraćaš u period sreće
Čak i onda kada fizički prisutan nisi,
Čak i kada ti ne vidim lik na slici,
Jer ti si inercija
Mog pokušaja mirovanja misli
I želela ili ne želela
Uvek prisutan ti si.

Ti vraćaš u period sreće,
Čak i onda kada supstitut ti se nađe
Jer misao na tebe navodi
Da je nekada bilo sve mnogo slađe,
Nevinije, poželjnije, vrednije,
Maštovitije, spontanije
I ja želim da mi je opet mesto budućnosti u našoj prošlosti.

Ti vraćaš u period sreće
Čak i onda kada sreće nema
Jer to je tvoja osnovna funkcija
U jedinici građe mog nervnog sistema.

Autorka: Marija Živanović

Fotografija: tumblr.com

marija-zivanovic-blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.