Ti si jedino na svetu ćutanje na koje se ne ljutim

Znam gde stanuješ,

Ne znam da li živiš

Bez nas.

Znam da imaš braću,

Da pratiš fudbal,

Da ti je umrla majka,

Koliko je duga meseci

Tvoja brada,

Znam.

Znam da spavaš

Pored nekog,

Ne znam

Da li o njoj i sanjaš.

Da imaš auto,

Nekoliko motora,

Da se mora

I da daješ gas;

Da znaš

Kako ću uvek tebi

Da napravim kolače,

Da ne plačem

I kad nas nema.

Znam

Da ti ništa ne spremaš,

Da voliš da putuješ,

Da putuješ,

Da čitaš manga stripove,

Da ćutiš

I da si jedino na svetu ćutanje

Na koje se ne ljutim.

Znam,

Znam da misliš

Kako da peglam ne umem,

Znaš kako se kunem

U brzu hranu,

Da jedem bez problema

Kasno noću,

Da se smejem

Glasnije od jecaja prošlosti,

Da moje su kosti

Ponekad već ukopane

I da se zacele, da zažive,

Kada se ti nasmeješ.

Znam,

Znam,

Da si ćutiljiv,

Mlađi i viši,

Da na kiši

Ja ne bih mogla

Da nam nosim kišobran.

Znam sve te tvoje zube

Osmehom otkrivene,

I mladež na vratu,

Nokte okrzane,

Znam,

Da ti nije niko do mene

Poklonio knjigu

„Gospodin Tišina“

I da si jedino

Na ovom svetu ćutanje

Koje me ne brine.

 

Njemu

 

Autorka: Elena Ederlezi

Fotografija: weheartit.com

ederlezi.blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.