Ti odlaziš…

Ti odlaziš u nedoba.
Brzo, čujno, bučno, tragično.
Ti odlaziš, odakle mudar nikada ne bi.
Nebo svedeš na besmisleno parče, nedostižno.
Gutaš sebe niskim govorom,
gaziš se prostačkim rečima,
bečiš se na sve već kazano.
Gori i ono parče neba u tvom glasu.
Izgara proleće obojeno ljubavlju.
Iskrada se strast kroz sva vrata.
Kad te vetar gura,
ti se otimaj, ne pravi mu merak…
jer ti odlaziš, nebo izgara
brzo, čujno, bučno, tragično…


Autorka: Ivana Lekić

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.