Telefon je zazvonio

Oštro i strašno. Eto tako može da ti se promeni život posle jednog telefonskog poziva.

Pozivi od životnog značaja mogu biti: ljubavni, posle raskida, raskid-pozivi, volim-te-pozivi, selim-se-pozivi. U ove spadaju i oni sa plasmanom na rang listama za upis na faks.  U pozive od životnog značaja ubrajaju se i oni kojima vam (na)javljuju venčanja i rođenja. Život se posle njih nekako izoštri, postane jasan. I kad su dobre i kad su loše vesti.

Posle loših vesti postane strašno. Spušta se slušalica, s nevericom. U grču. Uz pomisao da telefon nije ni zvonio.

Posle ovakvih poziva moraš da budeš umetnik u održavanju u životu.

Jer neki pozivi prete da ti odvedu prijatelja. Samo zato što na svetu postoje pijane budale koje brzo voze kola. Neki drugi ljudi to zovu udes, ja kažem bes.

Na ove pozive te niko ne upozori.

Zvonjava je uobičajena ( i trebalo bi da se uvede već tu neki nagoveštaj, nešto što kaže: ej, ti, ovo je važan poziv. Posle ovog sve se menja!). Zvonjava je, dakle, uobičajena i prekida te u nekom sasvim običnom poslu, kao što je pranje sudova ili sređivanje ormara. Obrišeš ruke o krpu i javiš se.

Naglo i neočekivano. Eto tako se reči iz slušalice prospu po uhu, licu i duši. Svima izgleda kao nešto bezazleno. (Ali nikad nije).

Životno i (ne)obećavajuće. Tako zvuči sve ono što usledi posle običnog: „Halo“. I nije kao u Adelinoj pesmi.

Posle takvog poziva, sve ono što mu je prethodilo dobije neku drugu nijansu ili izgubi na značaju. Brige uglavnom gube svoju vrednost.

Brzo i lako. Eto tako se svakodnevni problemi pretvore u cirkusku tačku i uspešan hod na žici. Odjednom sve zaliči na to isto održavanje ravnoteže na nekoj nestvarnoj visini. Posle ovakvih poziva moraš da budeš umetnik u održavanju u životu.

Dušu lome zemljotresi nezabeležene jačine. Tražiš ravnotežu u beskrajnom ponavljanju: samo da pregura noć. Samo da pregura noć.

I pitaš se zašto na svetu postoje pijane budale koje brzo voze kola. Neki drugi ljudi to zovu udes, ja kažem bes.

Besno i nemoćno. Na to se svede život dok se čeka poziv koji kaže da će sve biti u redu.

U glavi: ne postoje pozivi kojim se javljaju loše vesti.

U glavi: odzvanja telefonski signal i zvuk zajedničkog smeha za stolom u kafiću.

Živim tu sliku.

Autorka: Srbijanka Stanković

Izvor fotografija: pinterest.com

1 Komentar