Te večeri

 

 Postojalo je nešto te večeri, nešto što je dovelo do iskušenja.

Možda nekoliko godina šutnje, okretanja glave od stvarnosti, želje za nekom promjenom, veoma dobro poznat datum i mjesto susreta, prvi zagrljaj, prvo volim te, pogled koji govori više od hiljadu riječi i jedna pjesma od koje i dan danas zadrhti na njeno slušanje.

Te večeri, dovelo je da padne u iskušenje i sve što se izdešavalo do tada, milion pitanja bez odgovora, mnogo toga nedorečenog što je stajalo između njih dvoje i svaki put samo gasilo želju koja se probudi, da iznesu svoja osjećanja.

Toliko vremena je prošlo, ali i dalje je postojalo nešto u njemu zbog čega ga nije mogla nikad odbaciti od sebe, nešto što ju je stalno vraćalo njemu.

Možda neka izostavljena riječ, ali oboje su znali da je ipak najbolje što se moglo desiti da tako sve bude na kraju.

Kraj, niko od njih to nije očekivao. Djelovali su tako sretno drugim ljudima, onima koji su im se divili, da su savršen par, ali ipak to nisu bili.

Iskušenje je došlo te večeri u njen život, pojavio se neko novi i u nadi da će ponovno biti sretna odlučila se da okrene novi list u svom životu.

Dane je provodila pored novog momka, u početku je bilo teško, teško je podnosila zamisao da je pored nje nije neko na koga je već navikla godinama, bilo joj je teško naviknuti se na njegove zagrljaje koji nisu bili ni slični onima u kojima je uživala i istinski bila srećna.

almedina.blacksheep.rs

Noću bi bilo nezamislivo, nailazili su momenti u kojima ni sama nije znala šta da uradi i za šta da se bori.

Da se bori za nešto novo, nešto što možda nije sigurno, što može nestati svakog trena, ili pak da pokuša sačuvati djeliće nečega što može biti trajno?

Bilo je jako teško odlučiti. U životu svake djevojke, valjda, postoji neko na koga misli, a ne bi trebalo, čuva svoja osjećanja kao veliku tajnu i sama se nosi sa njima svaku put kada se probudi i ugleda svjetlo dana ili svako veče kad se tiho ušuška i utone u prvi san, govorila je da bol neće nikada prestati. Ponekad do ponovno ostvarenog kontakta sa njim dijelilo je samo jedno dugme koje je trebalo pritisnuti, a ipak to nije učinila.

Znala je da i on pati na neki svoj način, ali i da je jači od nje, često ga je gledala iz daljine bar na trenutak da se uvjeri da je sretan, ponekad prolazila ulicama gdje bi ga mogla sresti pa da uhvati tu i tamo koji pogled, njima veoma dobro poznat.

Ljubila je drugog, ljubio je drugu, mjeseci nakon rastanka su donijeli zamjenu, stare slike zamijenjene su novim, stare uspomene zaključane su u ladicu uspomena a ključ je izgubljen. Bilo je sve manje onih noći koje su mu bile posvećene, čak su i tužne pjesme zamijenjene veselim a standardna priča od prije zamijenjena prepričavanjem novih doživljaj.

Neko novi postao je prioritet, pored sebe je imala divnog momka, koji je nadoknadio sve što nije imala, bila je voljena i počela je da voli.

Postao je mnogo više od momka, bio je tu u najtežim trenucima, pružio je razumijevanje i utjehu, u njemu je imala i ljubav i prijatelja.

Njen osmijeh je sve govorio, izgledalo je kao da je prva ljubav iščezla i da je konačno preboljen, a onda se dogodi trenutak, negdje u zanosu te ljetne večeri osjeti dodir na sebi, osjeti ruku na leđima, okreće se i ostaje bez riječi.

Ponovno vidi taj osmijeh, te crte lica i sjaj u očima i počinje da se gubi u vremenu, rastrojena između prošlosti i sadašnjosti. Vratio se.

On započinje bezazlen razgovor sa oduševljenjem što je nakon dužeg vremenskog perioda vidi, tu je i sve je kao nekada, dodiruje je kao slučajnom gestikulacijom, a svaki dodir izaziva drhtaj njenog nesigurnog srca. Vrti joj se u glavi od njegovog parfema koji odiše prošlošću, u glavi joj odzvanja rečenica „Ako je suđeno srest ćete se ponovno“, ali ne kasno je, i taj pogled i taj dodir koji je vrati unazad par godina, taj trenutak vraća sjećanja, sjećanja na nešto što danas ne postoji.

Iznenada odlazi, dok je jedna suza izdaje, potom druga, treća…vadi mobitel i piše poruku „volim te ali…“ potom zastaje i shvata da ne želi da ponavlja istu grešku, briše ono“ali“ i šalje „volim te“ na dobro poznat broj nekoga ko je prije godinu dana bio neko sasvim novi, ali više nije, jer je od tada do danas bio i ostao uz nju u svakom trenutku.

Zato bira njega, bira ljubav, bira sadašnjost i srećnu budućnost, a ne prolazni zanos koji može jedino na kraju da donese pokajanje.

Sada je može učiniti srećnom samo onaj ko je voli najviše, a ona je tačno znala ko je to.

 

 

 Autorka: Alemdina  Bukvić

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.