28 jul Te noći je zaspala na drugoj strani kreveta

Čaša crnog vina i kreativna samoća su je ušuškali te noći. Sjedila je u fotelji prekrštenih nogu, ogrnuta bade mantilom.  Fokusiran pogled kroz prozor djelovao je kao da vidi svaki detalj noći, kao da vidi kako veče u krilu umiruje dan i baca mjesečinu na okean, kao da vidi kako se krošnje njišu podliježući sili vjetra, kao da vidi parove kako se kikoću, kao da vidi kako mu ona spušta glavu na rame nježno stišćući mu ruku u ritmu zvanom zauvijek. Zapravo, kao da vidi mnogo više iako je gledala samo mrak. Potapšala je sama sebe po ramenima, a zatim nježno progutala gutljaj vina nakon što ga je par sekundi zadržala u ustima otkrivajući mu intimni dio sebe. Spustila je čašu na sto i upalila cigaretu koristeći plamen svijeće.

Da, i jeste vidjela mnogo više i dalje od očiju i prizora koje je oslikavala junska noć.

Te noći je otvorila srce i sve emocije su preplavile njeno tijelo ulazeći u svaku poru kao kiša u suvo tlo. Uzdah joj se ote iz grudi i naruši tišinu kojom je do tad vladala. Sreća, ljubav, zahvalnost, uzbuđenje, radost, tuga, bol, sve! Pustila je da je obuzmu, jedu, lome, trgaju! Prepustila se i uživala dajući im se kao divljim životinjama. Proživljavajući svaku do srži, uživajući u bogatstvu i spektru osjećanja koja su je prožimala. Suze i osmijesi naizmjenično su od njenog mladog lica pravili grimase. Nije nikad razumjela zašto bi neko površno koračao kroz život plašeći se emocija. Plašeći sa da se baci na noge, padne, slomi, osjeti svaku notu tuge. Ona je voljela da proživi sve, da se prepusti, ali ne i da se preda. To joj je širilo vidike i produbljivalo pogled na život. Popila bi koju čašu vina redovno sa svojim emocijama i svaki put bi narasla.  Išla je u u dubinu života, jer ga je voljela svim bićem. Željela je da zaviri u svaki ćošak, da proživi svaku emociju koju je jedno ljudsko biće u stanju da osjeti, da vidi mnogo dalje i dublje nego što je zelena trava, plavo nebo i pogled stranca. Čitala je život u svakom vjetru, cvrkutu ptica, osmijehu žene, dodiru muškarca. Emocije su ona! Emocije su sve što je imala i od čega je satkana.  Nije voljela ni površne međuljudske odnose. Kad bi osjetila da joj druga osoba ne daje energije, duše, ljubavi, inteligencije, šarma, pobjegla bi u sebe. Voljela je više druženja sa osobama koje bi joj servirale život koji bi jela i ostajala musava od kreativnosti. Mislila je da su to pravi odnosi, sve ostalo je smatrala gubljenjem vremena. Sve površne, glupe razgovore je izbjegavala po cijenu da je smatraju čudnom. Više je voljela da zaviri u knjige nego u plitke razgovore. Pila je život svakim udahom, svakim snom i maštom koja bi joj zacaklila oči uzbuđenjem. Uzbuđenjem zbog osjećaja moći i inspiracije, zbog vjere koja joj je tekla venama dajući idejama krila da pređu put od sna do jave. Ponekad, samo ponekad, bi se zapitala kako oni gledaju na život i šta oni vide u svom odrazu, ali bi samo kihnula na to i prebacila kosu na drugu stranu.

Te noći je voljela. Sebe i svoj život. Sve ljude koji su dio njene priče. Svoju porodicu i prijatelje. Njega, koji je čeka tamo negdje, gdje počinje kiša.

Te noći je grlila sebe i cijeli svijet u sebi.

Te noći je osjećala moć, volju i želju da se vine u oblake.

Te noći je bila sama, ali ne i usamljena.

Te noći je znala da je na pravom putu, iako je ispred sebe vidjela samo mrak.

Te noći je zaspala na drugoj strani kreveta.

Autorka: Duška Kovačević

Fotografija: tumblr.com