Tamna noć

Sebi bih dopustila
i mnogo više od kajanja,
tebi bih oprostila
mimo glasa zdravog razuma,
ali samo ne bih nikada računala
na laž, na kraj,
na beg, na smeh…

Stajala sam tako i gledala,
tvoju malu igru, preko ramena
ali dah mi je zastao tu
ja kroz tebe videla sam samo nju!
I istog trena ja bih otišla
ali tada bi to bila njena pobeda,
još jedna čaša bi me slomila,
ja trčim u sebi, nemam vremena
za laž, za kraj,
za beg, za smeh…

Dok bubanj beskrajno tuče u grudima,
puštam je da se druži s’ mojim leđima,
ravno u oči dajem ti znak,
oluja iz mene tu pravi šah-mat,
stavljam zube na rub usana,
ja trčim u sebi, nemam vremena
za laž, za kraj,
za beg, za smeh…

Jedna reč je dovoljna
da spustim gard iz očaja,
ako je samo jedna bitka potrebna,
ako je igra sad već gotova,
ja ne odustajem,
ja ne posustajem,
ja ne pristajem
na laž, na kraj,
na beg, na smeh…

 

noc2

 

Autorka: Maja Maslarević

Fotografije: weheartit.com, blogspot.com

Nema komentara

Ostavi komentar