– Je l’ se sećaš kad smo pili u Tašu za moj rođendan, pa mi ti i Ivana pojele pola rođendanske čokolade na putu do doma? – Sećam se, sutradan si me budila da doručkujem u pet popodne. A je l’ se sećaš kad smo trčale...

Novembar je mesec za ćebe i knjigu. Divan mesec za apokalipsu.   – Da ti kažem nešto, Žmu. Žao mi je. Žao mi je što nemam vremena da pročitam sve te knjige koje su napisane. Žao mi je što već sada u nečijim glavama sazrevaju knjige koje...

Martin jede burek. Masnim prstićima dodiruje očeve ruke. – Tata, jedi i ti. – Hoću. Jedi ti prvo. Koliko mali treba da budeš da misliš da je osmina bureka dovoljna za tebe i tatu?   Martin je, očigledno, dovoljno mali. Ima tako, 3-4 godinice. Mršavko je. Jakna se klati na...

– Malo je glupo i neozbiljno što sam se opet zaljubila u tebe. – Ništa nije glupo kod zaljubljivanja. – Jesi li ti svestan da smo zajedno izgrickali deceniju? – Svestan. To je ionako samo osmina onog što ja mislim da s tobom budem. – Osmina? – Jeste, osmina. A...

U životu svake žene i karijeri svake frizerke desi se taj trenutak – velika promena koja počinje rečenicom: Šišaj me na kratko! Ne znam što smo toliko glupe, ali računam da se tako patnja prenosi na onaj nebolni deo. Kosa trpi, ali nas makaze ne bole...

  Ljubavni problemi su se prošvercovali i neopaženo ušetali u našu kuću. Sve se skoncentrisalo u Žmuovo odsustvo. Sve je stalo u jedno „Srećan put“ i ono drugo  „Nemoj da ideš“. Sve se smestilo u onu istu groznu rečenicu: „Znaš da moram“.   I sada je trebalo preživeti to prvo...

Na toj fotografiji jedva imamo 23 godine. 46 ako se saberu. 46 godina i 3 meseca. Plus 6 godina i 3 meseca – toliko je stara fotografija. To je ukupno 52 i po godine. Pola veka sa kusurom. Pola veka njegovih širokih farmerica. Pola veka mog...

Tata jednog zlatnog olimpijca je rekao: „Ceo život je rvanje. Svi smo mi rvači.“ Saterani smo u ćošak. Evo kako to kod nas izgleda. Moj Žmu je na službenom putu. Tvoj je u inostranstvu. (Trbuhom za kruhom). Leče nas privatnici. Za pare, ne zato što su...

Kada se rodiš kao pisac (ili tvoje jagunasto srce odluči umesto tebe da to postaneš), prvo što naučiš bude prihvatanje svega što dolazi. I odlazi. Da ti život ne isklizne. I da je trajanje u strujanju. Da ne mora ništa da se desi, dovoljno je da i to...

– Kako meriš ljubav? Bup! S neba pa u rebra. To je bilo pitanje kojim sam joj "upala na čet". – Tako što ne znam koliko još puta treba da spavam pa da se probudim i da nas bude troje na ovom svetu. Spolja – glasio je...