znao sam da će mi ta jedna cigareta promeniti život bilo je užasno a ona je studirala književnost ja sam mrzeo književnost može li se ova šolja kafe na stolu jednostavnije istinitije reći naravno da može (svi su me tajno voleli) tog dana niko se nije javljao na telefon tada sam već bio siguran da je kraj sveta u koncentričnim krugovima sa...

Izvini što te noćima kidnapujem iz snova u kojima bi radije bio. Možda ti je i bilo zabavno na onom otmenom prijemu, koji smo posetili kao poslovni partneri. Doduše, nisi morao da preteraš sa šampanjcem i osramotiš nas oboje. Zato sam te naredni put povela samo...

Pričam ti priču. Sreten Simić je vozio beogradske tramvaje 27 godina. Svačega se u svom radnom veku nagledao. Ali nikad nije bio srećan. Njegova „dvojka, obnevidela od neprestanog kruženja” kao da se poigrala sa njim. Od neprestanog kruženja dovela ga je do kruženja koje prestaje. U petak uveče,...

Sjećam se, mirisala je buket koji sam joj te noći donio i kao da mu je svakim udahom krala svježinu i filtrirala je kroz oči, tako me je gledala. - A zašto si mi baš ovo žuto cvijeće ubrao? - pitala je znatiželjno. - Znaš, sjedio sam...

Šta će meni more, kažem ti, otkako si otišao - toliko suza, da sam svaki dan na moru! To moje i nije neko, doduše, ti si lepše more. Pre bi da budeš okean, kažeš. Može, kažem, mada mi je Tijana rekla da je ipak bolje...

Tata jednog zlatnog olimpijca je rekao: „Ceo život je rvanje. Svi smo mi rvači.“ Saterani smo u ćošak. Evo kako to kod nas izgleda. Moj Žmu je na službenom putu. Tvoj je u inostranstvu. (Trbuhom za kruhom). Leče nas privatnici. Za pare, ne zato što su...

Kada se rodiš kao pisac (ili tvoje jagunasto srce odluči umesto tebe da to postaneš), prvo što naučiš bude prihvatanje svega što dolazi. I odlazi. Da ti život ne isklizne. I da je trajanje u strujanju. Da ne mora ništa da se desi, dovoljno je da i to...

– Dobar dan! – – Hm. Izvinite… – ( Kog li se đavola izvinjavam?) – Kažite? – (Oglasila se!) – Hm, treba da predam ove pap… – Nije to kod mene! – Meni su rekli da jeste. – Stvarno? A ko je Vama to rekao? – Pa, piše na ulazu i … – Šta...

Nije disala mirno Dok je treptala tiho Spustila je lijevu ruku Na moje bolno rame Pokazujući muku   Zgrabila mi je kost Povlačeći krv Gledajući me prijezirno Bez drame Sa srcem u plamenu Kao da sam nepoznati gost Običan putni crv Pronađen na pragu njene robusne kuće   Zadržim dah Promislim o smrti Nasmiješim se staroj Moleći za ganuće Umiljavajući je za predah   Samo sam...

Monsun je popio sve mirise praskozorja i zove me. Moli me da ostavim kule i noći koje plaču kada neko ode. Moli me da dođem i napravim mali čamac od dobrog drveta I upoznam suštinu vode koja nema razloga da bude išta drugo. Blagoslov je biti voda. Nečija si...