Rekao je da će proći. Da ne razmišljam. A jedino o čemu sam razmišljala je kako ću prestati da volim sva ona jutra koja sam dočekala s njim, dok mi je ljubio čelo i govorio da mu nikada neće biti žao. Kako ću trčati po kiši...

- Ooo, pa ćao Nemanja. - Ooo, pa ćao Marina kako si? - Ja dobro, a ti kako si, nismo se sreli baš dugo dugo. Da nismo, baš nismo. Od onda kad smo se rastali poslednji put, tu negde u nekom sokačiću ove varoši, više i ne pamtim...