Ušla je u kafić. Zagušljiv vazduh, koji zapravo to i nije bio, već je predstavljao mešavinu dima, oštrih parfema i mirisa kafe, ipak je bio ugodan posle oštrog jesenjeg vetra. Nije stigla ni da pogledom pređe preko mase nepoznatih ljudi, a njegove oči su već...

Kada sam ti prvi put rekao da te volim ne znam koliko je to bilo iskreno   Par godina kasnije opet sam par puta prošaputao isto   ali svaki put ostalo je da lebdi u vazduhu   i onda bi se razbilo o pod bez i najmanjeg zvuka   Ali govorio sam to drugačije   Govorio sam   da si lutka lepotica da si pametnica   ili sam ti...

       Sat je neumorno siktao ispuštajući najretardiraniji mogući zvuk dobrih deset minuta. Plastično kinesko sranje od sto pedeset dinara. 7 i 15. Jebem ti život! Zgrabio sam ga, istrgao baterije, i pobednički se razdrao – Pišti sad, pizda ti materina! Odvukao sam do klonje. Gurnuo...

Vratio se nevoljno u sobu.  Kapljice znoja su se i dalje krile u udubljenjima na njegovom telu.Nije ga bilo briga. Ona je i dalje ležala u krevetu, gledala ga je ne trepćući, zaneseno, radosno. ,,Pogled teleta’’, pomislio je dok je nameštao zgrčeni osmeh na lice. Legao...

-          Znaš šta ti nikad nisam rekla? -          Šta? -          Da si posebna. -          Misliš, luda? -          Ne, mislim posebna. Doslovno. -          Je l' se drogiraš ili ja predugo ne pijem? -          Našla sam našu svesku na tavanu. Pročitala sam je celu i umrla sam od smeha. Dobro, malo sam i...

Misao se rađa u dubinigde je solju razgrižena ostala bol.Brod je isplovio iz jutra.U ušima pucketa gramofonski mol.Površina ne zna da naslutitalas priče:Smrti nije bilo. Bilo je ljubavi.Osuđujuće tela nastaju i nestajuu njihovo ime.Svaka je njegova reč za mene kormilobroda koji je pristao u moj...

  Bio si sam tih dana. Što bi stari rekli, pored mene žive. Bio si sam. Ali stari ne znaju. Neki ljudi žive kao okamenjeni ostaci i uopšte ne podsećaju na živu materiju. Nekad živu, da. Izvesno je. Ali to je bilo nekada. Ljudi od ničega prave nešto. Ja od nečega niša. Ljudi idu...