Glasna muzika je izazivala potres u telima svih gostiju noćnog kluba Vitraž. Violeta je lagano ispijala džin-tonik i pokušavala da izdrži ovu noć koja se valjala u istosti melodija i ljudi. Pored nje Svetlana se lagano gegala, vidno pripita u svojim čuvenim trinaesticama i izgovarala...

Jovan Andrić  je posmatrao slaboosvetljeni zid u svojoj spavaćoj sobi. Pažnju su mu zaokupile maske okačene na hladnoj plavoj površini. Kolekcionarska strast iz prošlosti polako je počela da nailazi na svoje tumačenje. Da! Posmatrao ih je i shvatao da one simbolišu period skrivanja – mučno vreme...

Violeta Sekulić i Jovan Andrić negovali su tradicionalni momenat ispijanja kafe koji je vrlo često prelazio u lokanje piva. Bili su prijatelji ceo život, konstanta i srodne duše. Kako već to biva u pravim prijateljstvima, znali su se i više nego što treba. Bez tajni,...

13. februar 2016. godine (jutro) 6.30č Kalina je bunovno nasula vodu u džezvu i po ko zna koji put uključila pogrešnu ringlu. Nije imala energije za nervoznu reakciju. Samo je mirno zurila u nezagrejanu tečnost, a potom je pogledala na krevet iz koga je izletela kao po...

Violeta je izašla iz dnevne sobe, ostavivši Jovana da u samoći ispije poslednji gutljaj kafe. Jokac je posmatrao istaživački prostoriju iz koje nekada nije izbijao po čitav dan. Malo toga se promenilo u sobi u kojoj je najviše vremena provodila pokojna Milena Sekulić, Vikina majka. Kao...

Dok je čekao zelenog čovečuljka da smeni crvenog na semaforu, uočio je kupolu crkve koja se nazirala iza neukusno nadžidžanih zgrada i prodavnica u stilovima svih vrsta. Jovan Andrić je u tom trenutku shvatio da nije odavno posetio nikakvo religiozno zdanje. Takođe, sa gospodinom Bogom...

Novi dan započet u četvrtak  17.09.2015. godine  – ritual je isti kao i svakog dana, naravno – prva kafa (da svojom gorčinom zagolica nepce i unese bistrinu u oči i svest), prva cigareta (da doživljaj bude potpun). Po čemu je ovaj četvrtak drugačiji od prethodnog...

Običan dan u običnom gradu, običnog čoveka u običnom kafiću. Gutljaj kafe, dim cigarete i pogled usmeren ka slovima utisnutim u papir slabih svojstava i kvaliteta. Osećam pomešane mirise, gorak talog na jeziku...

Bilo je to tačno trećeg februara, negde pred ponoć. Tama je obavila celu Dositejevu ulicu. Svako ko se u to doba našao baš na tom mestu, osećao bi hladnoću, poput one koja se utisne kada se poljubi čelo mrtvaca. Jeza, strah i očaj – jedini saputnici,...

Oči tragaju, ali jedino što vide su beli zidovi i monotono naslagane knjige. Zvuci dolaze u miru i tišini praznog prostora. Čujem kako krv teče kroz vene...