Naši duhovi ostaju utamničeni na kalemegdanskim klupama. Udišu pigment lišća. Iz njihovog srca izrasta koren drveta zbog čije si grane izgubio zub. Prostranstvo koje novembarska magla može da obuhvati, njihov je najuži vidokrug. To je ono što boli više od saznanja da brat nije uskočio...

Uvek ce biti muškaraca Naići će, Da odlepiš, skroz naskroz Pomisliš to je to Divan je Čaroban Ili nije Loš je Bezosećajan, Ali na takve još lakše otkineš Nailaziće od kojekuda Ljubiće te Gledaće te Zvaće te Ili će te odbijati A ti ćeš za njima trčkarati I stvarno, Svašta će se baš dešavati Da nekad više nećeš moći da poveruješ u sve...