U ovo praskozorje, jeftino kao hladna kiša očiju umornih od sanjarenja, moje srce je aerodrom za sve moljce sa tvojih haljina. Stavljam glavu u krilo samoći i vidim: pustinje mojih beonjača, vrtove tvojih dlanova. Vidim ptice koje se hrane sećanjima zamišljenih vetrova, trave na oblacima koje se bude sa tamnim suzama, anđele sa ispucalim usnama ispod kojih prevreli bagrem miriše. O,...

Juče sam spakovala stvari i krenula na istok. Među suncokrete, jezera i vetrenjače. Suncokreti su bili smoreni, jezera mirna, a vetrenjače previše bele za moj ukus. Suncokretima je falilo malo sunca, jezeru malo talasa, vetrenjačama malo Don Kihota. Meni, sa druge strane, nije falilo ništa. Imala sam jednu...