Kad fališ, nije to onako, kako bilo ko drugi nedostaje. I duhovno, i mentalno se uranjam u procep, koji si za sobom, u meni ostavio. Pa hodam, sa rupom u grudima. Imam utisak, da je toliko velika, da kroz nju, na ulici, gospodin iza mene, pozdravlja komšiju, koji mu ide u susret. Osećam, kako vetar duva kroz rebra, i suši mi pluća, steže...

  Noćas bih slikala Samo za tebe I sopstvenim suzama Ispisala posvetu Boja haotično rasutih Po platnu U tihom vapaju. Noćas bih sve laži Sa sebe skinula I naga stala pred tebe Moleći da me Odeneš u reči. Noćas bih se Kao pepeo rasula Po tvojim rukama I kao poezija Prelivala se preko Tvojih usana. Noćas bih ti poklonila Listiće čaja i cikorije Što rastu mi...

  Ispod moje kože Noćas leže Srušeni mostovi I krhotine Upletene u tanušne Plave Končiće vena. Pod kapcima Slike prošlosti Zakrvavljene U senci Jeftinih hotela I skupih ispovesti. Bolne su Moje krhke kosti, Izrušene i lomne Zgrade pozorišta. Sve je u meni napuklo, Prosula se Kroz krvotok Duga ćutanja I hodnici bolnica. I dugo, dugo, U postelji tmurna, Ljubim Filter cigarete, Jer ja sam ovde Samo da stvaram Postapokaliptični Bluz. Autorka: Emilija Deljanin Fotografija: weheartit.com ...

Zidovi u sobi bili su okrečeni tamno plavom bojom. Tamno plava je uvek budila u meni duboku tugu. Uvek sam, kada bih se osećao loše i kada mi je trebalo da se isplačem, onako nekontrolisano, onako, da budem na granici vrištanja zamišljao sebe u nekoj...