nebo nikako da svane, lakše svene. nebo, probudi poglede, ne dremaj. osluškujem zoru zagledana u tebe: nedogled. svisnuću, svanuće: jutro. Autorka: Valentina Baktijarević Izvor fotografija: pjcornell.com ...

u more bačena nedavno umrla voda uči da plovi. tiho je bole sve pore mora želi da vrati se kući plače da vrati se oku sluti uragan prinosili su žrtve izustiće san slomiće grane jecaće vetar slomiće ništa ništa me ne da na svakom talasu da te ima da si mi oseka, da si mi plima. da se ne bojiš, da te...

septembar i ja hodamo iz krajnosti u krajnost usporeni razmišljamo nespretni i i s(r)etni on prolazi postojano umire za nijansu tu oko duše raznosi prošlo opomene uspomene srušen smrvljen nikad uzaludniji Autorka: Valentina Baktijarević Izvor fotografija: tumblr.com ...

gade mi se ruke tih govornika opominjem korenje u sebi a tako su mi dosadili ti govornici prisutna sam tek da im oslušnem ruke dosadilo mi je njihovo sporo trajanje trula mahovina i ugašena vatra koja pucketa tek da ne zažmuri zauvek i sva ta naprsla pleća od praznih zagrljaja u inat vetrovima gade mi se ruke i svi ti dimnjaci puni vetrova i...

ono što slažem uz gutljaj čaja nešto što divno davno nedostaje ono što provlačim kroz prostore prepustim vetru pa skupim uz sebe miris (sve)mir što ne zaboravlja krvotok sunca i prsti slomljenih šaka preko ruku ono što nisam glasno izmislila Autorka: Valentina Baktijarević Izvor fotografija: tumblr.com ...

ne mogu da čujem gde stojiš. ne osećam ti ritam pluća. a stopala, je l' su prazna? oljuštile mi se korice, stranice mirišu na prošlogodišnju jesen. sipaće mi novu među trepavice. slivaće se u oči , boje. izgubiću i njih. kroz utrobu, ruke su pustile korenje i polomile mi kičmu. nepomična. čekam novu jesen. Autorka: Valentina Baktijarević Izvor fotografija: pinterest.com...