Danas ću te videti tvoje oči, ruke, šake, prste. Čuti tvoj glas smeh, prepoznatljivu gradaciju u govoru. I, smislu, sve što mogu da  mislim je koliko te volim i koliko je to glupa i slaba reč za ono što se sudari u našim pogledima, upućenim osmesima, sada, i za dve godine, i za šest godina, i zauvek jačina biće ista.   I, smislu, ostavila bih sve. Svaku sreću, sva Sunca, moju...

Reči dolaze iznenada. Ne prizivam ih. Ležim, gledam svoja posla kad - eto ih. Ružne, lepe, ovakve, onakve. Neke se svađaju sa mnom, Neke su fine. Neke su Alkohol, Žurka, Ulica, Grad, Nedelja, Utakmica. Neke su Knjiga, Čaj, Kafa, Ležanje, Muzika. Neke su Povreda, Mrak, Samoća, Smrt. Neke me naljute, nekima odgovorim osmehom. Prkosnim...