Kako ti ide zaboravljanje? Pitam da znam pa da se ugledam na tebe. Samo tebi je sigurno sporije i teže. Jer moje tijelo je kao svi zakoni prirode, ono što se nauči i pamti sve do demencije. I kada se probudiš u pola noći znaš raspored benova na mojim ramenima. Da...

Gdje odeš, kome se vratiš kada nas ostaviš? Starim potrošenim željama, ženama koje se zovu utjeha? Jednoj od onih uz koju je sve bilo polovično? Gorkim poljupcima, gruboj koži i teškim dodirima? Lakodostupnoj, onoj koja ne zaključava vrata? Ili slučajan prazan pogled u gužvi kafea odvede te u nove pobjede, nepoznat krevet? Ubjediš sebe da tako možeš...