Neprimetno pomalo prkosno i spontano Luna Ivanovna jedne je noći iz mog života otišla. Mislim da mi postaje jasan razlog njenog odlaska. Često mi je govorila da prestanem poezijom da je kupujem naglašavajući da nijedan deo nje nije na prodaju. Znao sam da neće moći da me zavoli i da nikada neće pasti na moj šarm jer je on isuviše tanak i slab. I ne znam zašto je izjavila: “Drag...

Zgužvana kosa u njenim rukama, smrskani pogled utopljen u šolju kafe, dim cigareta koji obavija razjarene misli. Moje reči odbijene od zidova ne probijaju njene olovne zavese. Kako je teško stajati ispred takvog prizora. Svestan. A tako nemoćan da bilo šta uradiš. Nemoćan da pronađeš reči koje imaju bilo...