Najlepše reči čuvam za noć. Smiraj dana nas pretekne i kandilom osveštam noć za misli o tebi. O tebi i svemu što me ovih dana mori. Zaklopim kapke ali grad u meni još uvek živi, bučno i užurbano. Telo mi ubrzanim ritmom srca daje znak da je tek sada...

U noći mračnoj, zakrivi vreme na trenutak, i pusti um da radi neobjašnjivo.   Skači po pozornici svesti, razmakni zavese životne drame. Pusti kosu da divlje vatru Sunca budi: da smrti zavara trag.   Plivaj rekama mašte, prozračnim krajolicima sebe koje sam stvaraš – jer voliš.   Život sve daje – budi život. Zaustavi na trenutak vreme što teče uzbrdo, što nosi sve   samo ako...