Bila je supernova, Ali krhkih kostiju. U njoj se još presijavao Odsjaj svežih laži U zakasnelom letu. Crtala bi po Mojim mislima, Samo da sam joj Dao kredu. A onda umorna I ogrnuta ćebetom Ugasila bi cigaretu U talogu kafe. Bila je supernova, Naivna i blaga. U očima sam joj slutio Galaksije što plešu, I kada bi noć Mirisala na narandže Drhtavih usana Čitala bi...