Poznajem jednu pekarku. Pre neki dan, kad je baš zahladnelo, jedan beskućnik se šćućurio u ćošak pekare. Polako je jeo kiflu i grejao se. U tom trenutku je čitav njegov život bila toplota i ta kifla. Onda je došao gazda i rekao mu je da...

Nedavno sam napisala kako bih svuda da stignem, a nikako sebi da dođem. Proleće je i treba ispratiti kulturna dešavanja, svirke, odgledati neke interesantne predstave, popiti kafu sa prijateljima, ščepati sunce i završiti zaostale obaveze. Raditi. U toku ovog “prolećnog maratona” shvatam da sam ostala nekako...

Sedimo u bašti kafića i ispijamo kafu. Dugo. Gledamo se i pričamo. Kaže da su mi super te nove farmerke, ali da ne konta zašto sam tolike pare dala za nešto što je pocepano. Ipak, ja sam njemu lepa, čak i kad sam pocepana. Smejmo...

  4. 2001. Majka: „Tijana, silazi sa tog drveta! Hoćeš li da padneš i da se polomiš?“ Daraga Tijana, Danas puniš petnaest godina i odlučila si da sebi napišeš pismo koje ćeš otvoriti za svoj trideseti rođendan. Nije važno od koga si ukrala ovu foru sa pentranjem, drvetom...

- Negde sam pročitao da prosečan život traje 20 000 dana. Od tad sam odlučio da ga živim! I tek tako su dve noge, dve ruke, plave oči i karirana košulja ispljunule te reči. Posle nekih tek-tako-reči se zamisliš. Probala sam da zaspim, ali mi je u glavi...

Nisam volela svoje ime. Vraćalo me je u osnovnu školu, u onaj period kad je bilo moderno da jedni drugima za rođendane poklanjamo gipsane figurice i slike na kojima je bilo ispisano ime i značenje. Tijana. Tiha, mirna i povučena. Mirisno drvo. Boginja žita. Glupost. Bezvezarija. Od svega navedenog...

Znaš, postoje te neke jednostavne stvari. Otvoriš oči. Nasmeješ se. Ustaneš iz kreveta. Staneš na sopstvene noge. Znaš, tog jutra, nisam uspela da izvedem jednostavno. Jednostavno nije uvek lako. Šest dana sam urolana u ćebe. Neočešljana kosa je na jastuku. Papiri i olovke su rasuti po stolu. Društvo mi prave dva...

Staje pored mene. Spušta narcise i veliku čokoladu na sto. Priznajem da mi je izmamila osmeh i da mi je u trenutku kad sam je videla malo spala temperatura. - Mama je rekla da ćeš od cveća i čokolade ozdraviti. Pustila me je da dođem, pod...

U blizini mog stana je park. U tom parku je jedna klupa. Sa njom volim da se družim kad izgubim dirigenta u sebi. Kad za sobom vučem raštimovan orkestar i šest pijanih baritona. Na njoj sam se ljubila sa jednim dečakom. Onim koji je pisao bajke....

Škola kreativnog pisanja. Resavska ulica. Negde oko 18:00 časova. Beograd. Malo mi je neugodno i malo drhtim. Sedim na zelenoj fotelji. Oko mene su glave koje su došle da me čuju. Pametne glave. Lepe glave. Načitane. Znam da će se ta neugodnost vrlo brzo pretvoriti u...