Nespretno vezana punđa. Podočnjaci do poda. Ne pomeram se od kompa. Dan treći. Jednim okom završavam preostale obaveze, a drugim čuvam Nađu. Gotovo da nije progovorila prethodnih dvadesetak minuta. Leži na podu među flomasterima i crta domaći. - Vidi šta sam nacrtala! - Hmmm...

Danas se učenje skupilo u škole. Neki klinci će početi da uče azbuku i brojeve. Nekima će ići lako, a nekima teže. Neki će skontati da će vrlo brzo zaboraviti ono što im je išlo lako, a da će ono teže, i te kako upamtiti....

- Čekaj, ti njega ne poznaješ? - Ne. - To je prva rečenica koju ti je napisao? - Lepo ti kažem: lažno ime i prezime, lažna fotka na profilu i to pitanje. - Paranoišeš! Odakle ti to da je lažna? - Misliš da bi mi stvarno lik iz crtanog filma...

Hej ti! Pogledaj me u oči kad ti pišem! Imam nešto strašno važno da ti kažem. Znam da smo vlasnici jednog od najbeskorisnijih pasoša na svetu. Geografija nam nije bila naklonjena. Filantropija nije najfrekventnija reč. Davanje otkaza je razmaženi čin. Znam da smo se navikli na smrt...

- Čekaj, ti kao nikad nisi razmišljala o tome? - O čemu? - Što ti i ja nismo pokušali? - Pokušali, šta? - Pa, da budemo zajedno. - Mislim da smo poprilično pokušavali da budemo zajedno tog leta. - Tijana, bili smo klinci. Ti si još uvek spasavala gliste sa ulice...

Tog ponedeljaka se prisetila svoje prve ljubavi. Želela je da ta ljubav bude plavokosa i plavooka. Da ume tečno da recituje Prevera na kiši. Da ne bude previsoka. Da ne bude debela. Da nosi bokserice sa Diznijevim junacima. Da je zabole za Ligu šampiona. Da nikada...

- Misliš da je promena važna? - Mislim da je najvažnija. - A šta je sa ljudima? - Isto je i sa ljudima. - Shvataš da ljude ne možeš da menjaš? - Mogu da ih zagrlim i da ih volim. - Ti si budala! Sedele smo na onom splavu pored reke i...

Krenula sam do Ade, na festival. Na kraju nisam ni stigla do festivala, ali sam stigla do table. Velike i crne. Na njoj je belim slovima ispisano „BEFORE I DIE...

- Ćutiš duže od sedam minuta! - Stvarno? - Nije da merim i nije da mi ne prija...

Pre mnogo godina. Venčanje moje rođake. - Mama, zašto je venčanica bela? - To je tradicija i odraz nevinosti mlade. - Ali ona nije ni mlada ni nevina. - U crkvi smo, ućuti! - Kad se ja budem udavala, hoću istu ovakvu venčanicu, ali sa tufnama. Da imam natapiranu kosu...