Znaš, svi mi imamo repove. Neki su glatki, neki imaju bodlje, a neki su toliko očvrsli, da podsećaju na „materijal“ sličan zubima. Te repove skrivamo pantalonama i haljinama. Nekad njihovi krajevi samo onako malo izviruju iz džepova. Nekad te krajeve otkrijemo bliskim ljudima. Ali samo nekad....

Vozila sam se autobusom. Onim autobusom u kom te ponude bombonama, kafom i čajem, kako bi ti vožnju učinili toplijom. Meni je već bilo toplo, jer sam krenula da posetim svoju porodicu. No bombone i čaj ne umem da odbijem. I tu, negde između čaja,...

Šarena marama oko glave – da mojim ušima bude toplo. Majica, pa džemper, pa jakna, pa pončo – da mojoj koži bude udobno. Par boja i osmeh – bila sam spremna za kafu sa njom. - Danas izgledaš nekako šareno. Onako meksički šareno. - Kažu da je Meksiko lep....

Vozimo se. Zapravo, Nebooki nas vozi, a ja kroz šoferku piljim u nebo. Mislim da se taj deo auta zovu šoferka. Ja ga zovem prozor. Uvek je prozor ono kroz šta možeš da vidiš nebo. Mrak i zvezde se prepliću sa saobraćajnim znacima i retkim svetlima automobila koji klize...

Od 15. januara ćemo ugostiti nove polaznike kurseva i radionica, stoga ne propustite priliku da postanete deo naše literarane družine. Kao i do sada, svi kursevi i radionice će se održavati jednom sedmično, u večernjim terminima ili vikendom, u Bazi Crna ovca. Za one koji...

Nađa me već pola sata ubeđuje kako treba da odem da kupim jelku i kako će mi ona pomoći da okačimo ukrase. Kako decembar nije decembar, ukoliko nema šljokica i boja. - Tetka, ja baš mislim da ne možeš u Novu godinu ako ne okitiš jelku! -...

Dragi Deda Mraze, ne znam da li sam bila dobra ove godine. Ne znam ni koliko ti trenuci u kojima sam bila dobra utiču na izbor poklona koji bi mi eventualno spustio kroz dimnjak i ostavio pored jelke. Znaš i sam da i ove godine nemam dimnjak...

- Šta radiš? - Sređujem sobu i naletim na „onu“ kutiju. - I? - Pa, ništa. Sedim između truleks krpe, prašine, nekog sredstva za skidanje tvrdokornih mrlja i kutije. - I? - Kutija me gleda i ja gledam nju. Ne znam da li treba da je otvaram ili da lepo...

- Šta ti nosiš u svom emotivnom prtljagu? - Nesposobnost da zavolim ponovo. - Uf. - I crno. I zaobilaženje mesta koja me bole. - Misliš da je poenta u zaobilaženju, ako već vučeš prtljag? - Poenta je u tom mestu. Ono je uvek tu, a ne i neko zbog...

- Hoćeš da pođemo? - Gde? - Ne pravi se luda. Tako se pita. - Ko se pita? - Devojčice. - Koje devojčice? - One što su ti lepe. - Ja sam tebi lepa? - Mnogo. Tako smo „pošli“. Pre mnogo godina. U jednom školskom dvorištu. Tako se „polazilo“ u držanje za ruke, poljubac i...