Već danima mi ne da mira, ta misao, prokleta bila. Iskreno, ne znam kada ni na koji način se uvukla, ali sa sigurnošću mogu da tvrdim da već neko vreme, poput krpelja, isisava život iz mene. Oštar bol što me probada danonoćno u predelu potiljka...

Tada sam mislio da nemam šta da izgubim, a sada shvatam da sam mogao da izgubim sve. Da se nisam pojavio sledećeg jutra na stanici, nikada ne bih imao ni nju ni tebe. Istina, nje više nema, ali može li ko uništiti sećanje na nju?...

Mila moja, čitavu noć sam mislio na tebe. Po ko zna koji put sam se prisećao našeg susreta. Kako je to bilo divno i komično, taj naš sudar. Zaista, zar baš na takav način da se sretnemo? Veruješ li u slučajnost, mila moja? Ja ne...

  Tražili su od mene da im prodam imanje. Prodaj ga, čiča, ili ga predaj. Doći će drugi, a umesto para u rukama će im biti motke. Tvoje kosti su stare, a njihove ruke mlade. Mi ih poznajemo, narav im je nezgodna. Nećeš izdražati, čiča....

Moj pad nije bilo nalik onom iz Kamijevog Pada. Ja sam se srozao, ako baš morate da znate, slično čoveku iz podzemlja kog sam se obožavao dok sam čitao njegove zapise. Istina, svaki pad podrazumeva ako ne letenje, a ono makar uspravno držanje. Ne sećam...

 Tišina oko mene; znam, to je samo uobraženje mog nedovoljno delikatnog uha. Ipak, ne mogu protiv sebe, to je tišina. Istine van domašaja ne zanimaju me, suviše sam slabog duha da bih ga trošio na unapred izgubljene bitke. Izvesnost me oduvek dražila, budi veličinu u...

   Nikada sebe nisam smatrao jednim od onih zanesenjaka koji su voleli da posmatraju nebo. Nisam se oduševljavao oblacima, nisam nalazio da je nebesko plavetnilo očaravajuće, nisam brojao sve one jednolične zvezde što su se nazirale svake bogovetne noći, niti sam se iščuđavao Mesecu. Nebo...