Kaže mi skoro drugarica kako se Beograd promenio. Nije to to više, nema onog duha. Ili smo se promenili mi, naše brige, pogledi, srca. – Onaj naš Beograd više ne postoji. – kaže mi. A ja se zapitam da li postojimo one naše mi. Ona nekad ja. Koja nije...

Tada sam zavoleo pecanje. Mislim, kada sam sa dekom išao svakoga jutra do neke bezvezne močvare u kojoj skoro i da nije bilo riba. One koje bih upecao, izgledale su bolesno. Jednoj je čak nedostajao deo tela, ali da stvar bude još jezivija, ona je...