Zamišljam tvoje rukeKoliko li su duge?Da li mi njima možeš obrgliti grudi?Da li su ti dlanovi grubi?Da li vrhovima prstiju prelaziš preko mojih?Uvila bih se oko ruku tvojih u znak pitanjaPitala bih za sve zalaske što su ti bojili dušu i očiI jutra što su...

Srodne se duše po slovu prepoznaju Ja sam svoju po prvih šest "hej kid"Sa tim se ništa ne rimujeSem srčane aritmije Kad se tvoje ime promaje između pitanjaPa od srca do ganglijaPromajaRekla bih neštoAli nostalgija lupa kapcimaReči da ne prokisnu"Reci nešto!" Neće reči da propadnuSrce...

Jedne sam godine Od sebe otrgla Četvrtak Naivno Il' sam se samo tako pravila Nemilo Iz nebuha otgrla Pa svileno, meko vlažnim prstima Uvila u Bluz Ili blud Budna u ovo doba Ne pravim razliku Pravim meru razmaka Od tebe Na kojoj...

Vidi, Ja na početku uvek kažem Da sam rođena u porodičnoj kući U sred dvorišta Koje se proteže od ulice do reke Rođena sam u najprometnijoj ulici u gradu Kroz koju bi četvrtkom Seljaci Kamionima Vozili stoku na pijacu Kroz koju bi nedeljom Autobusi Vozili studente provincijalce Natrag da ostvare Ambicije svojih roditelja Kroz koju bi petkom ili subotom Sa peškirima...

Devojke su kurve To je činjenica Koja se neće promeniti U dečačkim glavama Ne dok sam ja živa Možemo voditi feminističke ratove Po celom svetu Borba za jednaka prava Borba za jednake plate Borba za jednak tretman Ali nikada nećemo imati devojku Koja će reći “Hajde mi drugaricu pojebi Pa posle idi” Nikada nećemo imati devojku Koja će slatšejmovati (To tako...

Ovo je Miloš. Miloša znam kao kolegu sa fakulteta. Uvek nasmejanog, kome fantastično stoje odela. Mada, na FON-u sve kolege izgledaju kao da su rođeni u odelima - scratch that last. Danas, Miloš je svetski čovek, što bi naši rekli. Kada smo razgovarali pre tri meseca...

Dragi ljudi, Sa ogromnim zadovoljstom želimo da vas pozovemo na otvaranje konceptualne izložbe pod nazivom "Rasplitanje". Rasplitanje je počelo u februaru ove godine uz pivo, dobru muziku i priču dvoje neafirmisanih mladih umetnika. Sve posle toga je zapisano na beloj karton peni. Tamara Naumović je deo crnoovčastog stada...

Tamaru Naumović sam srela pre par godina. Prvo smo se "upoznavale rečima". Čitala sam njene tekstove koji me nikada nisu ostavljali ravnodušnom. Onda je počela da piše za Blacksheep i da zapliće jezikom svake srede. Slavko Stamenić je vrlo brzo upleten u Tamarino zaplitanje - kao...

Pet i sedamnaest. Ušla je u moj mali plavi stan. Nije ni toliko moj – mojih je roditelja. Nosila je teget šešir širokog oboda – uvek je umela da unese osmeh i šašavost u svaki dan, tmuran ili sunčan. A ovaj današnji je veoma sunčan i...

Biće mu boginja, U krevetu Dok satkana od strasti, Prelazi prstima, golicljivo, po njegovim grudima. Biće mu boginja, Pod oblačnim noćnim nebom Dok okupana uličnim svetlom, Osmehom topi hladne ivice Njegovog pogleda. Biće mu boginja, Sa glavom na njegovim grudima Dok izgubljena između redova, Čita mu kroz šapat stihove Prve ljubavne pesme. Biće mu boginja, Sa rukom u njegovoj, Dok ciča joj...