Ispod crnog oblaka zgusnutih trepavica skrivena sjedi priča o pjesniku sa šeširom kraj Neretve što traži utjehu U lijevoj ruci nosi buket jasmina zaputio se kaldrmom na mjesto gdje mu je nekad toplom rukom ugrijala olovo u grudima djevojka sa pjesmom u očima i vjetrom u pokretima cvjetne suknje do koljena Rekla je da nema ime i da joj treba skrovište ispod kaputa osjeća dolazi oluja Nije pitao odakle je došla i gdje se zaputila otvorio...

Svi će ti o meni reći isto; (Ako iko bude posle mene Hteo da ti kaže) Kako žive posle ljubavi ljudi, U kojim šumama seku ruže, Od čije krvi piju dva jutarnja čaja Otkad su jednog maja Razvratnici ušli u jedne grudi, Od čijeg su očaja pali mrtvi I zašto žrtva treba jednoj žrtvi. Svi...

Kad vetar Moravu uštine I nebo nad nama poskoči Ja te volim razbijena, Popravljana, Uspela se na gomile noći; Da sagledam bolje Zašto treba ovo malo volje za tobom Razbiti. Kad vetar Moravom pisne I sevdahu pomodre rebra, Mala je to suza što je pala Sve ostale da pokrije… Godine nisu mogle mi ništa, Svaka kad prođe -...

  Znam da će jednom da ti jave: - Nadživeo si, Skapala je od nerešive bolesti.   I tad, pretpostavljam, Slomiće te, utući, Nikad izgovorene reči. Nadovezaće se suza Kao i što obično biva; Naposletku smrt će me izmeniti, Bićeš siguran da i nisam kriva Toliko. Reći će ti potom štošta o mom nebu, Prepričavaće ti ukratko čitav svemir Kojeg...

Slušaš, posmatraš, osećaš, doživljavaš, proživljavaš. I onda suza. Ona tiha, najtiša. Ona bez razloga, što krije nebrojeno razloga. Skrivena, upijena, sačuvana u obrazu. Topla, dovoljno da zgreje; čista, dovoljno da isceli; živa, dovoljno da probudi. I znaš, kao nekada- kosturi ti ne mogu ništa. Kada si ih se ono uplašio? Nije važno. Kosturi ti ne mogu ništa. Zašto si strah tragično doživljavao? Nije važno. Kosturi ti ne...

Spali svaku moju pesmu o tebi Ruke mi se tresu Glava mi pada Nemam snage za to Spali svaku moju pesmu o tebi Ako me voliš imalo uradi to Nestaću i ja sa njima Nestaće svet sa mnom Spali svaku moju pesmu o tebi Slomi mi srce poslednji put Ne brini za mene ni ovaj...

Sad bih te pozvala i plakala I ćutala Pa ti rekla da dođeš A onda opet plakala i rekla da ne moraš jer nije važno A važno je Čim sam te pozvala Toliko stvari me muči, a uopšte ne znam da li da samo ćutim ili da ti kažem Vodi me negde,...

"Dobro jutro Beograde!", bilo je prvo što sam toga jutra čula. Ali nije to bio onaj tanani glas koji sam, tih dana, neiscrpno priželjkivala. U tom trenutku, u mojoj glavi, Beograd nije bio tako svilen i svetao, već tmuran i gord. Grad zavejan belim pokrivačem...