Ostala sam  u trpezariji gde se iz lonca još uvek pušila supa i mirisala piletina iz pleha. Svi su u jednom trenutku odmakli stolice, ustali i ostišli. Gledam u dan i čekam noć. Ne pomeram se, svesna da nije baš normalna situacija, ali ne preduzimam...

Taj dan je bio sasvim običan. Sunce je uredno izašlo i zašlo za svega 24 sata smjenjujući za sobom dan i noć. Bilo je struje i vode u cijelom gradu, i mobilne mreže su bile sasvim dobre. Komšinica je ujutru dolazila po ulje da prži...